|
Kanjon Badnjevice spaja Ričice i Proložac i predstavlja jednu u nizu
prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se malo zna. Prema
nalazima, nekad davno, u pretpovijesno vrijeme, u kanjonu nalazile su
se mnoge prirodne brane koje su stalno zadržavale vodu u predjelu Ričica
i tako formirali manje jezero. Za plovidbu po jezeru Iliri su koristili
lađe koje su vezali na obali za željezne prstenove kojih je veliki broj
i pronađen.
 |
|
Postupno snaga vode
koja se slijevala kroz kanjon Badnjevice srušila je sve prirodne
brane i voda Ričičkog jezera slijevala se u Imotsko polje. To se
događalo otprilike na prijelazu iz staru u novu eru prije dolaska
Rimljana na ovo područje.
Za vladavine
Austrije do 1918. godine uređen je donji tijek kanjona i izgrađeno
je pet kamenih pregrada za što je utrošeno tadašnjih 328 zlatnih
kruna. Nakon ovih zahvata i onih prije za vladavine Mlečana
smanjile su se bujice iz kanjona koje su nanosile znatne štete
poljoprivrednicima poplavljujući često zapadni dio imotskog polja.
 |
Izgradnjom brane Ričice i akumulacijskog jezera zaustavljen je prodor
vode. Brana je sagrađena u sklopu vodonatapnog sustava za imotsko polje,
ali za potpuno uređenje tog sustava predstoje još opsežni radovi.
Donji dio kanjona je za stanovništvo Prološca omiljeno kupalište, a kada
se od Prološca uzvodno krene prema Ričicama, kanjon i rijeka Suvaja
koja njime protiče vrlo brzo pokažu svoje draži. Tako se stalno
izmjenjuju niska voda koja se može pregaziti i vodeni džepovi s nekoliko
metara dubine, koji zahtijevaju plivanje, ili obilazak po kamenjaru i
šikari.
Rječica Suvaja je
bogata ribom, rakovima, žabama, a u vodi se često mogu zamijetiti i
zmije. Van vode, po kamenjaru nije rijetkost susresti i poskoka, kao i
mediteransko, aromatično bilje.
|
|
Na
nekoliko mjesta gusto šiblje i stabla gotovo su premostili vodu. Što se
više približavamo Ričicama, stijene kanjona postaju sve strmije i
nepristupačnije.
|
Na vrhu klisure
vide se i ostaci kompleksa od četiri utvrde koji su koristili i
Rimljani i Turci. Pred kraj kanjona u predjelu zvanom «Skakala»
obilazak je nemoguć. Strme i glatke litice sužavaju kanon na samo
nekoliko desetaka centimetara na pojedinim mjestima, a za vrijeme
nešto višeg vodostaja potrebno je čak i preroniti jedan uglavljeni
kamen. Mnogi momci iz Prološca roneći ispod tog kamena dokazivali
su svoju muškost prolazeći kroz svojevrsni obred inicijacije.
 |
Posljednji dio
kanjona ako idete uzvodno je najatraktivniji. Ulazite u mrak i
labirint pećina, vode i smeđo – žuto obojenih stijena koje u
određeno doba dana u igri sa sunčevim zrakama tvore jedinstveni
doživljaj. Za taj dio kanjona i za penjanje uz dvadesetak metara
visok zid potrebna je alpinistička oprema, a zbog hladnoće vode
nije viška ni kratko neoprensko odijelo.
|
Tu obitava i jato
golubova koji preplašeni od ljudi uzlete iz svojih skrovišta, a
zvuk njihovih krila dugo odzvanja liticama kanjona. |
|
|
|
| Tekst i foto: Luka Kolovrat;
plivali i penjali: Ivica Franceschi i Luka Kolovrat |
|
