Visina, modrina,

Stine pune dice,

Jata imotske lipote,

Jezerske tice.

Veru se lito cilo,

Penju, puzu uz strminu.

Onda polete ko iz gnjizda,

U modrinu, u dubinu.

U nji nema nikad straja,

Jedan drugom puno sliči,

Junaci mali,

Imotski sokolići.

Imotski, 31. srpnja 2005.

     U povodu blagdana Gospe od anđela i dana grada Imotskog, u imotskom prirodnom biseru Modrom jezeru, održani su tradicionalni skokovi s strmih jezerskih litica.

      Imotske jezerske ptice, kako ih u Imotskom od milja zovu, ponovno su poletjele s visina u ambis jezera. Sami sebi su birali visinu, a neki su se poput pobjednika Vinka Malenice zaustavili na 34 metru. Dakako, to su bili skokovi na glavu, a Tonko Kuzman otišao je do 46 metara i onda je skokom na noge pobrao pljesak prepunog imotskog kupališta.

      Ta subota, ustvari bila je i povijesna za imotsko Modro jezero. Nikada nitko nije zabilježio veći broj kupača i znatiželjnika u jezeru. Legende skokova s litica Tihomir Kiko Skako i Ivo Anić-Žabac iako su dosegli šesto desetljeće, odvažno su skočili u modrinu jezera,dajući time svoj doprinos ovom spektaklu.

     Treba svakako zabilježiti da su se osim pobjednika Vinka Malenice istaknuli Eugen Đuka, Roko Nikolić, a u konkurenciji onih najmlađih, pobjednik je Ljubomir Glibota, ispred Tomislava Šušnjara i Nikole Lažete.

      Ivica Franceschi osvojilo je zlatnu medalju u plivačkom maratonu, a Zoran Mustapić sa svojom grupom oduševio je u sinhroniziranom plivanju.

      Jedinstveni skakački spektakl oduševio je i brojne imotske goste, češke i njemačke turiste koji svake godine u sve većem broju dolaze u imotsko Modro jezero.

Braco Ćosić

Imotsko Modro jezero, ljeti je svojevrsni dnevni boravak Imoćana. I oni mladi, ali i oni stariji u jezeru su svaki dan. Osim kupanja, pjesme i sunčanja ovdje se održava i jedna desetljećima duga tradicija, a to su skokovi sa strmih jezerskih litica. Prema pričanju starih Imoćana sa litica se skakalo u modre vode jezera oduvijek, no pamti se da je točno prije sto godina u jezeru održano i jedno malo natjecanje –tko će skočiti s veće visine, ali tko će izvesti i najljepši skok.

          I evo, sto godina poslije u Modrom imotskom biseru i dalje se skače. Neki novi klinci i momci, pa i oni koji su već dobrano ušli u šesto desetljeće života , čuvaju tu svojevrsnu atraktivnu tradiciju. Mi smo, pak, to ovoga puta i ovjekovječili, pa da se vidi kako Imoćani skaču. Izložba kolor fotografija JEZERSKE TICE upriličena za Blagdan Gospe od Anđela i Dan grada 2.kolovoza 2001. pobudila je iznimnu pažnju, a evo je sada i na našim stranicama. Cijenjeni naši posjetitelji, vidite, uživajte, a mi Vas pozivamo da navratite ljeti u Imotski, u njegovo Modro jezero i vidjet će te svojevrsnu atrakciju u režiji mladih i starih Imoćana. Kada se netko sunovrati sa deset, dvadeset, a neki i trideset i više metara sa strmih litica i to na glavu u modrinu jezerske vode, hrabrost je to svojstvena samo Imoćanima.

Tekst i fotografije: Braco Ćosić

JEZERSKE TICE

Visina, modrina,

Stine pune dice,

Jata imotske lipote,

Jezerske tice.

Veru se lito cilo,

Penju, puzu uz strminu.

Onda polete ko iz gnjizda,

U modrinu, u dubinu.

U nji nema nikad straja,

Jedan drugom puno sliči,

Junaci mali,

Imotski sokolići.