|
20.
prosinca 2008.
Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga svoju ovogodišnju
nagradu dodijelilo je ravnatelju Glazbene škole „Dr.fra Ivan
Glibotić“ i kapelniku HPO Gradske glazbe Imotski prof. Ivanu
Gliboti-Crnom. Obrazloženje nagrade glasi: Za izniman
doprinos u glazbenom i pedagoškom obrazovanju mladeži .
Također, u opširnom obrazloženju stoje i veliki uspjesi učenika
Osnovne glazbene škole , na Regionalnim i Državnim prvenstvima,
uspjesi HPO Gradske glazbe Imotski, a sve pod vodstvom prof.
Glibote.

Godišnja nagrada Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga
uručena je prof. Gliboti u Zagrebu.
Ovo je pored nagrade Osoba godine Imotske krajine, Radio postaje
Imotski, priznanja Grada Imotskog, još jedna u nizu,a ovog
vrsnog pedagoga i glazbenika, čovjeka najzaslužnijeg što je
Imotski dobio i Srednju glazbenu školu.
BRACO ĆOSIĆ
24.
studenog 2008.
Blagdan svete Cecilije, zaštitnice glazbala i glazbara, svečano
je po dugogodišnjoj tradiciji proslavljen u Imotskom. Svečanost
je započela defileom Hrvatskog puhačkog orkestra Gradske glazbe
Imotski ulicama grada sa slikom svete Cecilije. U župnoj crkvi
svetoga Frane održan je prigodni koncert i svečana sveta misa.
Misno slavlje pratio je veliki mješoviti zbor župne crkve. Misno
slavlje predvodio je imotski gvardijan fra Zoran Kutleša.
Istaknuo je kako je Imotski jedan od rijetkih gradova koji na
poseban način slavi svetu Ceciliju mučenicu iz 250. godine.

Na fotografiji: Svečano misno slavlje u crkvi svetoga Franje u
Imotskom
BRACO ĆOSIĆ
17.
listopada 2008.
U povodu tridesete obljetnice ubojstva velikana hrvatske
državotvorne misli Ante Brune Bušića, list Imotska krajina
iz Imotskoga objavila je zbirku pjesama posvećenih tom
istaknutom hrvatskom intelektualcu, novinaru i književniku
kojega je jugoslavenska Udba ubila 1978. godine u Parizu, a čiji
se nalogodavci još ne znaju ili ne žele znati.

Knjiga naslovljena "Bard i mučenik hrvatskog državotvorja"
predstavljena je u Klubu Imoćana u Splitu, na spomendan Bušićeva
ubojstva, znakovitog nadnevka 16. listopada, kada je za papu
izabran najveći hrvatski prijatelj u svijetu papa Ivan Pavao
Drugi te poginuo slavni vukovarski branitelj Blago Zadro, kazao
je priređivač knjige Mladen Vuković, koji je u uvodnom proslovu
knjizi naznačio da tom knjigom želi dati umjetnički omaž
pjesniku Brunu, o kojem bi se dala sastaviti i posebna knjiga s
epskim pjesmama.
O
Bušićevoj nacionalnoj i političkoj misli govorio je novinar
Josip Jović, podsjetivši na Brunove proročke riječi kako Hrvati
neće dobiti državu bez krvi, kako će se u njezinu rađanju morati
pomiriti sinovi partizana i ustaša, ali i sve citiraniju izreku
kako nas nitko neće opljačkati kao hrvatski tajkuni.
Uz pet Brunovih pjesama, zbornik je ilustriran umjetničkim
portretima i skulpturama te pjesmama iz pera 33 autora iz
Hrvatske, BiH, SAD, Švedske i Južnoafričke republike. Izabrane
domoljubne i intimističke lirske pjesme posvećene Bušiću čitao
je pjesnik i branitelj Petar Vulić, a u prigodnom glazbenom
programu pjevao je Marko Dodig Paško.
(Knjiga
u tvrdom uvezu, format 14x20cm, 96 stranica, može se naručiti
kod nakladnika Imotska krajina, Imotski, tel. 021/841-255,
e-mail:imotskakrajina@email.t-com.hr)
02.
kolovoza 2008.
Tijesni su bili
prostori u predivnom ambijentu dvora don Ivana Turića u Imotskom
za sve one koji su htjeli biti nazočni predstavljanju prve
fotomonografije posvećene vodama Imotske krajine.
Fotomonografija "Imotske modre vode" autora Luke Kolovrata i
Maje Delić Peršen uistinu je dokument koji svjedoči o bogatstvu
koje ima Imotski i Imotska krajine. Slikom koja dominira ali i
tekstom koji podučava autori su prikazali svu raskoš voda u
Imotskoj krajini koja s obzirom na veličinu ima i najveću
rezervu pitke vode ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Samo
Crveno jezero je spremnik sa skoro 18 milijuna kubičnih metara
čiste i bistre vode za piće da se ne govori o drugim jezerima i
rijeci Vrljici.

Fotomonografiju
Imotske modre vode osim autora predstavili su i Zlata Babić
Marinović i poznati alpinist Stipe Božić, koji je i sam nekoliko
puta ronio u imotskim jezerima.
U sklopu ovog
predstavljanja, prikazan je i dokumentarni film Bajka i priče o
modrom biseru, film o ljepotama i neobičnim pojavama u Imotskom
Modrom jezeru, autora Boška i Velimira Ćosića, a cijelu
promociju uljepšala je svojom pjesmom ženska klapa "Neviste"

B. Ćosić
08.
srpnja 2008.
Večeras su mnogobrojni posjetitelji Modrog jezera mogli uživati
u fantastičnim fotografijama članova foto kluba Imota. Izložba u
tvrđavi Topana, pod nazivom "Miljenice voda i gora" - o
vilinskoj i mitskoj Imoti bila je pun pogodak.

Putem od vidilice Modrog jezera do Topane na desetak mjesta
mogle su se vidjeti vile obasjane svijetlom baklji, a cijeli
događaj u sklopu Imotskih sila uveličala je i grupa Flogiston
svirajući tradicijsku irsku glazbu.

Program
ovogodišnjih sila možete vidjeti
ovdje...
04.
srpnja 2008.
Izvedbom monodrame Priredba našeg poznatog glumca i
redatelja Ilije Zovke, u petak navečer započela su 32.
Imotska sila. Ilija se imotskoj publici predstavio jednom
zanimljivom pričom o glumcu koji u iščekivanju priredbe na
pozornici, zapravo prepričava svoj život. Inače ovaj tekst
dobio je i prvu nagradu ovogodišnjih Raosovih dana.

Ove godine Imotska sila ponudit će nekoliko zanimljivih
kazališnih priredbi, koncerte, izložbe. Rekli bismo za
svakog ponešto. Zatvaranje Sila predviđeno je 30.srpnja
kada kod Gradske fontane nastupaju glumci Teatra Gavran sa
predstavom Rogonja.
Program ovogodišnjih sila možete vidjeti
ovdje...
B. Ćosić
18.
lipnja 2008.
Dogodilo se i to u Imotskom. Nakon 22 godine lutanja i
seljakanja iz jednog u drugi iznajmljeni prostor, mladi imotski
glazbenici iz Osnovne glazbene škole dr.fra Ivan Glibotić, svoj
završni koncert na kraju školske godine održali su u prostorima
novoobnovljene glazbene škole u Imotskom. Iako se lijepi
prostori još nisu službeno otvorili jer je plan vodstva škole da
to bude početkom nove školske godine u rujnu mjesecu kada se
očekuje i dolazak ministra Dragana Primorca, ali i bogat
kulturno zabavni program, ravnatelj škole prof Ivan Glibota ipak
je testirao nove prostore i postigao pun pogodak. Kako kod
roditelja, tako i kod svojih učenika i nastavničkog kadra.

-Iako još nemamo ni stolice ni namještaja, jer se tek ovih dana
očekuje raspisivanje natječaja za opremu naše škole, gdje
očekujemo punu podršku i pomoć Grada, Županije i Ministarstva
prosvjete, odlučili smo tri koncerta koje inače održavamo na
kraju nastave svake godine, održati u našoj novoj koncertnoj
dvorani. Pokupili smo sjedalice, namjestili klavir i partiture i
vidite, koncerti su oduševili sve. Toliko radosti kod naših
učenika, mojih kolega i napose roditelja. Pa,zar to nije
predivno. Nakon 22 godine postanka škole, tolikog broja nagrada
na Državnim prvenstvima, ova naša nadarena djeca dobila su svoj
glazbeni dom. Sada se mogu educirati u miru da ih nitko neće
izbaciti vani, možemo održavati koncerte, stručne simpozije,
veseliti se i svirati. A što je ljepše od toga, veli nam
ushićeni ravnatelj prof Ivan Glibota, čovjek silno zaslužan što
je Imotski konačno dobio svoj glazbeni dom.

Na fotografiji: S povijesnog koncerta u novom glazbenom domu u
Imotskom
BRACO ĆOSIĆ
24.
travnja 2008.
Učenici Imotske Osnovne glazbene škole dr. fra Ivan Glibotić
ponovno su na Državnom natjecanju učenika glazbe održanom u
Varaždinu postigli fantastičan rezultat. Od petorice njih koji
su otišli na natjecanje, svi su donijeli nagrade i to tri prve,
jednu drugu i jednu treću. Osim toga od 900 natjecatelja samo je
Imoćanin Mate Đuzel svirajući trombon u prvoj kategoriji osvojio
maksimalnih 100 bodova.
Uz Matu, prvo mjesto osvojio je i Mijo Majić u prvoj kategoriji
na rogu, te Mate Šabić ,u drugoj kategoriji na trombonu. Njihov
mentor je prof.Ivan Glibota.
Roko Rebić u prvoj kategoriji svirajući trubu osvojio je drugo
mjesto, a Mijo Perić u prvoj kategoriji na trubi bio je treći.
Njihov mentor je prof. Darko Rimac. Sve učenike na glasoviru je
pratila Alenka Milano.
Mate Đuzel i Mijo Majić stekli su i pravo sviranja na završnom
koncertu među 17 izabranih mladih glazbenika. Kada se ovom
rezultatu pridoda i prvo mjesto Ljubomira Glibote na trubi u
trećoj kategoriji, koji je ponikao u imotskoj osnovnoj glazbenoj
školi, a sada pohađa Srednju u Splitu, onda je potpuno jasno
kako se radi s mladim imotskim glazbenicima.
-Presretan sam i s ovim rezultatima, a kada na jesen dobijemo
naš Glazbeni dom i Srednju glazbenu školu, bit će još prvaka
Hrvatske iz Imotskog, s ponoson nam reče ravnatelj škole prof.
Ivan Glibota.

Na fotografiji: Mladi imotski glazbenici iz Osnovne glazbene
škole dr.fra Ivan Glibotić
BRACO ĆOSIĆ
12.
travnja 2008.
Predbračni ugovor, taj popularni dokument, kojeg se ne libe
potpisati prije stupanja u brak glumačke zvijezde, poznati
sportaši, svjetski pa i naši bogatuni, u svom sadržaju precizira
u prvom redu visinu odštete jednog ili drugog partnera, u
slučaju rastave, smrti ili nečeg trećeg.
U Imotskom
Zavičajnom muzeju, njegova kustosica Snježana Tonković pronašla
je jedan takav dokument, koji zapravo nije predbračni ugovor
kakvog precizira Obiteljski zakon, jer ga ne potpisuju osobno
budući supružnici, već takozvani Ugovor o pogodbi miraza ili
namirenju kćeri prilikom stupanja u brak. U to vrijeme žene i
nisu mogle biti vlasnice nikakvih pokretnih i nepokretnih
stvari. Taj ugovor sačinjen je i potpisan još davne 1886.
godine u ožujku mjesecu, a pisan je na talijanskom jeziku. U
Ugovoru o pogodbi miraza Imoćanin Blaž Vučemilović i njegova
supruga Edigva rođena Novak, sukladno sporazumu sa svojim
budućim zetom Danilom Antoniom, inače šefom policije u Imotskom,
sačinjen je spisak stvari koje njihova kćer Rossina nosi u
dotu.Tako se točno precizira da Vučemilovići daju odjeću,
haljine, donje rublje i posteljinu te u gotovini 4 tisuće
forinta, koji će se isplatiti u obrocima u roku od dvije godine.
Ako Vučemilovići umru obveze ostaju na njihovim
nasljednicima.Ugovor o pogodbi miraza svojim potpisom i pečatom
ovjerio je tadašnji javni bilježnik u Imotskom dr. Antonio
Dudan.
Drugi sličan ugovor pronađen je iz 1903. i 1904. godine. U ovom
od 1904. Tomažina Roščić rođena Pavičić i njezin budući zet Jure
Radić potpisali su da će Tomažina za dotu kćeri Venerandi dati
1000 kruna u gotovini i po 500 kruna vrijedan namještaj i
rublje. Dokument je ovjerio bilježnik Sebastijan Cambi.

Na fotografiji: Snježana Tonković s pronađenim Ugovorima o
pogodbi miraza za koje se smatra da su među najstarijim u
Hrvatskoj
BRACO ĆOSIĆ
12.
ožujka 2008.
Kulturna udruga RAOSOVI DANI
i DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
raspisuju
NATJEČAJ
za monodramski tekst
Natječaj se
raspisuje za novi monodramski tekst na slobodnu temu, pisan na
hrvatskom književnom jeziku ili dijalektu. Monodrama treba imati
od 10 do
20 autorskih kartica teksta. Stručni sud posebno će vrednovati
tekstove nastale preradbom djela Ivana Raosa, ili tekstove
nastale prema motivima
iz života i djela Ivana Raosa.
Rukopisi djela šalju se tiskana u tri primjerka i
na računalnoj disketi ili CD-u pod autorskom zaporkom, a u
priloženoj zatvorenoj omotnici treba
navesti ime, prezime, adresu i telefon autora šifriranog teksta.
Tekstove poslati do 01. lipnja 2008. godine na adresu:
RAOSOVI DANI
(n/p Branki Buljan)
Vinarski prolaz 4
21260 IMOTSKI
HRVATSKA
Rezultati Natječaja bit će objavljeni do 20. lipnja
2008. godine.
Prvonagrađeni tekst, uz novčanu nagradu, bit će predstavljen na
ovogodišnjim 15. - tim Raosovim danima 7. i 8. srpnja 2008. u
Medovu Docu.
Za potrebe književne priredbe RAOSOVI DANI bit će
otkupljeni i drugi monodramski tekstovi koje preporuči stručni
sud.
28.
siječnja 2008.
Rođeni Imoćanin, Ivan Vujević profesor na Ekonomskom fakultetu u
Splitu i autor mnogobrojnih stručnih knjiga iz područja
ekonomije, povijesti i filozofije, predstavio je u Imotskom
svoje najnovije izdanje-trilogiju pod nazivom Enciklopedija
života. Opsežni materijal sa 750 stranica, u tri knjige, izišao
je u izdanju Hrvatskog kulturnog društva Napredak.
I dok neke enciklopedije i leksikone rade timovi stručnjaka uz
podršku izdavačkih kuća, prof Ivan Vujević se sam uhvatio u
koštac s tim ozbiljnim poslom. U deset poglavlja Vujević je dao
svoj pogled na početak i kraj ljudskog života, kroz prizmu
stručnjaka ekonomiste, povjesničara, filozofa, pjesnika
političara.
-Djelo Enciklopedija života svrstala je prof. Ivana Vujevića na
isti put kojim je radio veliki enciklopediste dr.Mate Ujevića.
Upravo ta Imotska enciklopedijska linija punija je ovim novim
djelom prof. Vujevića, istaknuo je na predstavljanju trilogije
novinar Mladen Vuković.

Na fotografiji: S predstavljanja Enciklopedije života prof.
Ivana Vujevića u Imotskom
BRACO ĆOSIĆ
31.
prosinca 2007.
Novogodišnji koncert HPO Gradske glazbe Imotski, koji se po
tradiciji održava pred sam početak Nove godine, ovoga puta imao
je i jednu posebnost. Naime, po prvi put na dirigentskom pultu
nije bilo maestra i duše orkestra prof.Ivana Glibote. On je
ovoga puta palicu prepustio mladom glazbeniku Vjekoslavu Babiću
koji je upravo prve note naučio u Imotskoj glazbi i Glazbenoj
školi. Vrsni umjetnik koji je pred završetkom Glazbene
akademije, izvanredni pijanista u klasi Pavice Gvozdić, također
paralelni studij dirigiranja pod mentorstvom Vjekoslava Šuteja,
oduševio je svoje sumještane. S lakoćom i virtuoznošću vodio je
orkestar, kojeg je uistinu prof.Glibota doveo do samih granica
amaterskog i profesionalnog muziciranja.
Sve u svemu Novogodišnji koncert Gradske glazbe iz Imotskog bio
je vrhunac jedne uspješne sezone imotskih glazbenika koji su ili
preko glazbe ili na natjecanjima glazbenika preko Glazbene škole
osvojili mnoga priznanja.

NA fotografiji: Vjekoslav Babić dirigira svojim dojučerašnjim
kolegama
BRACO ĆOSIĆ
20.
rujna 2007
U Etnografskom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba fotografija
„U kamenu čvor – kravata Imota“, u organizaciji ustanove
Academia Cravatica. Fundus izložbe čini oko 220 starih
fotografija nastalih u vremenskom rasponu od sredine 19. do
sredine 20. stoljeća. Fotografije, ti jedinstveni „dokumenti
vremena“, u tom stogodišnjem razdoblju prikazuju stanovnike
Imotske krajine – razne osobe i skupine, od težaka do „gospode“,
u raznim životnim prigodama, ali s jednim zajedničkim obilježjem
- svi nose kravatu kao ures. Urednice izložbe su Sanda Lončar i
Suzana Budimir, a postav izložbe uz njih potpisuje i Nikola
Albaneže. Izložba je otvorena do 30. rujna.

Svečano predstavljanje izložbe „ U kamenu čvor – kravata
Imota“ upriličuje se 26. rujna, u 19 sati. Tom prigodom bit će
predstavljena i istoimena monografija, čija je glavna i
odgovorna urednica Sanda Lončar. Uz fotografije iz fundusa
izložbe, monografija također sadrži znanstvene i književne
priloge o rupcu, kravati i povijesti fotografije u Imotskoj
krajini. Još jedno poglavlje ove bogate monografije čini čak
četrdesetak izjava, čiji su autori osobe istaknute u javnosti,
porijeklom iz Imotske krajine. Njihova osobna i obiteljska
iskustva u vezi s kravatom zanimljiv su i važan doprinos
upoznavanju i posvješćivanju tradicije i kulture odijevanja u
imotskom kraju. Kao posebna atrakcija promovirat će se kravata „Croata
Imota“, kreirana s motivima grba Grada Imotskog i glagoljice te
s fragmentima sviloveza.
Monografija „ U kamenu čvor – kravata Imota“ prva je
knjiga Biblioteke „Gradovi, regije, zemlje i kravata“, koju je
pokrenula Academia Cravatica. Čitavi taj projekt nadahnjuje se
povijesnom činjenicom hrvatskog podrijetla kravate, kako
su sredinom 17. stoljeća Francuzi nazvali slikovite rupce koje
su oko vrata nosili hrvatski vojnici. Mnogo je manje poznata
činjenica da je, kako je dosadašnjim tek početnim istraživanjima
utvrđeno, rubac još stoljećima ranije bio obvezatan element na
četrdesetak muških narodnih nošnji i dvadesetak ženskih, u svim
hrvatskim regijama i drugim krajevima gdje žive Hrvati. Pritom
je posebno zanimljivo kako je rubac manje prisutan u ženskoj, a
znatno rašireniji u muškoj narodnoj nošnji.

Predstavljanjem ove izložbe i monografije, Academia
Cravatica započinje s brojnim događanjima kojima najavljuje i
obilježava Dan kravate. S obzirom da je kravata hrvatski simbol,
simbol Europe te znak ljudskog dostojanstva, slobode i
odgovornosti kao civilizacijskih vrijednosti, utemeljitelj i
ravnatelj ustanove Academia Cravatica Marijan Bušić pokrenuo je
inicijativu obilježavanja nacionalnog i svjetskog Dana kravate,
svake godine 18. listopada. Toga dana, 2003. godine, izvedena je
autorska instalacija „Kravata oko Arene“ u Puli, koju je putem
svjetskih televizija vidjelo više od milijardu ljudi.
Instalacija je ocijenjena kao „dosad najambiciozniji projekt
promidžbe hrvatskoga identiteta u svijetu“. Njome je ujedno
istaknuta i kravata kao medij koji je svojim snažnim simboličkim
potencijalom iznimno važan za cijeli svijet. Academia Cravatica
najavljuje da će se Dan kravate ove godine obilježiti kulturnim
i društvenim događanjima u više hrvatskih gradova i u svijetu.
(Dino Bedrina)
20.
kolovoza 2007.
U
Imotskom, u dvorima don Ivana Turića, predstavljena je knjiga
Imotski u razglednici, u izdanju Školske knjige iz Zagreba.
Autorice knjige Maja Delić Peršen i Suzana Budimir brižno su
godinama pripremali stare imotske razglednice po kućama Imoćana,
sortirali ih, napisali lijepe tekstove, a ekipa stručnjaka iz
Školske knjige sve je to uobličila.
-Ovo je nacionalni projekt, a ne lokalni, izjavio je prof. Ante
Žužul, predsjednik Uprave Školske knjige na predstavljanju pred
više od 300 posjetitelja. Ova knjiga je odsjaj Imotskog i
Imotske krajine u slavnoj prošlosti. Praktički gdje god
podignete kamen po Imotskoj krajini ispod njega je povijest,
rekao je prof. Žužul.
-Imotski je stoljećima disao i živio Europski. Vidljivo je to
upravo iz razglednica koje su u knjizi i koje govore o bogatom
baštinskom naslijeđu ovoga grada i Imotske krajine, riječi su
Maje Delić Peršen.

Knjigu su predstavili Mladen Vuković, prof.Ante Žužul i same
autorioce, a tekstove su čitali Vedran Mlikota i Ante Šućur.
Don Ivan Turić obznanio je na predstavljanju da njegovi lijepi
kameniti dvori koji su još u fazi izgradnje, pripadaju gradu
Imotskom, imotskom čovjeku pokloniku kulture i čuvarima Imotske
baštine.

Na fotografiji: S predstavljanja knjige Imotski u razglednici
BRACO ĆOSIĆ
30.
srpnja 2007.
Najplodniji Imotski skladatelj dalmatinskih klapskih napjeva
dr.Vlado Vicić, počašćen je od svojih sugrađana. U okviru
31.Imotskih sila, kulturno-zabavne ljetne manifestacije,
organizirana mu je autorska večer. Uz sudjelovanje klape Srdela
iz Makarske, klape Iskon i klape Čežnja zahvalili su svome Vladi
za 40 godina uspješnog skladateljskog rada. Večer je upotpunio i
Mladen Biočina koji se i proslavio pjevajući Vladine pjesme.
Brojni poklonici dalmatinske izvorne serenade, koju je godinama
njegovao Vlade, pravim su ovacijama popratili cijeli program
posvećen Viciću.

BRACO ĆOSIĆ
13.
srpnja 2007.
Arsen i Matija Dedić oduševili su Imoćane. Na njihovom
zajedničkom koncertu u Gradskoj kino dvorani u bilo je i
aplauza i ovacija. Arsen, kako je i sam istaknuo dolazi nakon
punih 20 godina u grad i sredinu, koja ga je inspirirala u
stvaranju mnogih njegovih glazbenih ostvarenja. U prvom redu
glazbu za Raosove «Prosjake i sinove».
Sam koncert prožet poznatim Arsenovim hitovima, te briljantno
izvođenje nekih skladbi na klaviru Matije Dedića, protekao je
uistinu u lijepoj atmosferi. Inače nastup Arsena Dedića nakon
punih 20 godina u Imotskom organiziran je u sklopu 31.Imotskih
sila.

Na fotografiji: Arsen i Matija Dedić oduševili Imoćane
BRACO ĆOSIĆ
05.
srpnja 2007.
Odličnom izvedbom Ogrizovićeve Hasanaginice u Imotskom su
započela ovogodišnja Imotska sila. Na Topani, u prirodnom
okruženju imotski glumci pod redateljskom palicom Nikše Leke
opravdali su očekivanja mnoštva gledatelja. Posebno dojmljiva
bila je izvedba glavnih glumaca Jelene Kordić i Ante Šućura.
Raspored ostalih događanja Imotskih sila možete vidjeti ovdje.

24.
lipnja 2007.
Hrvatsko kulturno društvo Napredak koje je obnovilo svoj rad u
Imotskom nakon desetak godina stanke, startalo je, čini se vrlo
ozbiljno i sadržajno. U punoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta,
što je za Imotske prilike iznimno veliki posjet, priređena je
kulturno zabavna večer s nizom sadržaja. Nastupili su mladi
splitski glazbenici na violini i gitari, a posebnu pozornost
privukao je nastup mladog Imoćanina Luke Gudelja i gitariste
Ante Ivkošića. Poseban dio programa posvećen je predstavljanju
knjige «Pučke izreke o vremenu», autora Ante Čelana Gaganića.
Taj poznati imotski kroničar zapisao je na jednom mjestu mnoge
narodne izričaje o mjesecima, danima, godišnjim dobima.
-Svakako da je to veliki doprinos očuvanju jednog bogatog dijela
pučkog baštinskog naslijeđa iz Imotske krajine, istaknuo je
novinar Mladen Vuković predstavljajući knjigu.
Senka Ilić-Jukić aktivna predsjednica Imotskog ogranka Napretka
izrazila je nadu da je ova prvi korak u velikom programu
oživljavanja mnogih zamrlih imotskih kulturnih osobitosti, te da
će Napredak okupljajući i mlade i starije podizati kulturu u
Imotskom.
U sklopu prve večeri Napretka otvorena je i zanimljiva izložba
fotografija, uradak šestorice mladih fotografa iz foto-sekcije.
Na fotografiji: S prve, vrlo sadržajne kulturno zabavne večeri
Imotskog ogranka HKD Napredak.

BRACO ĆOSIĆ
16.
svibnja 2007.
Nastupom
klape Sinj u crkvi svetoga Frane u Imotskom u sklopu
kulturno-zabavnog predprograma Festivala, u nedjelju je i
službeno počeo program ovogodišnjeg 12.tog Festivala
Mandolina Imota.
Festival mandolinskih orkestara otvara se u petak ispred
Gradske fontane, a nakon toga je i natjecanje komornih
sastava. U subotu je natjecanje mandolinskih orkestara, dok
je u nedjelju podjela priznanja najboljima i svečano
zatvaranje Festivala.

10.
travnja 2007.
Svečani koncert pod nazivom Radosna vijest, što je na Uskrsni
ponedjeljak održan u Gradskom kinu u Imotskom, ostati će po
mnogočemu upamćen. U prvom redu što je ponudio Imoćanima nešto
nesvakidašnje, mnogo lijepoga i nadasve zabavnog programa.
Jovica Škaro taj maestralni splitski glazbenik sa nekoliko
svojih suradnika iz Imotskog organizirao je pod pokroviteljstvom
Grada Imotskog i susjednih mu općina, program za svaku dušu.
Zapravo se i nije moglo ocijeniti koliki je pljesak upućen
jednom Ratomiru Kliškiću, prvaku HNK Split, ili jednoj Jeleni
Delipetar, Editi Maršić ili Neveni Jogun, mladim pjevačkim i
dramskim nadama Imotske krajine.
Prepuna dvorana uživala je u nastupu KUD Brodosplit, pjevanju
Vinka Coce, ženske klape Putalj, klape Stobreč, ali isto tako u
nastupu imitatora Imoćanina Tome Vodoševića, Vukasa, Valentine
Rebić, mališana Dječjeg vrtića Imotski, zbora osnovne škole
Lovreć, te još mnogih izvođača, uz voditeljski dvojac Ivanka
Boban Luetić i Branko Uvodića.
Scena, pozdravni govor gradonačelnika Ante Đuzela, koji je
obećao da će ovaj koncert postati tradicionalan, sve je to
upotpunilo ozračje Uskrsa u Imotskom. Koncert za pamćenje.

BRACO ĆOSIĆ
24.
veljače 2007.
Pod nazivom “Projekt Italija 2007”.Hrvatski puhački orkestar
Gradska glazba Imotski, inače aktualni prvaci Hrvatske, održala
je u Gradskom kinu u Imotskom jedan od svojih najboljih
koncerata. Naime, krajem travnja Imotska glazba predstavlja
Hrvatsku na velikom međunarodnom susretu puhačkih orkestara
Europe u Italiji, pa je maestro prof-Ivan Glibota svojim
sumještanima upravo predstavio repertoar s kojim će nastupiti na
tom natjecanju.
Imotski majstori, sve odreda golobradi dječaci i djevojčice, ali
glazbeno obrazovani, uz potporu svojih kolega iskusnih glazbara,
odradili su djela A.Reeda, P.Sparkea, F.Von Suppea, Jakova
Gotovca, u maniri profesionalnih puhačkih orkestara.
-Ovo nije više nikakav amaterski puhački orkestar, ovo su
profesionalci, koji mogu ići u bilo koji Europski grad, u bilo
koju Europsku koncertnu dvoranu i tamo uzdignute glave
prezentirati ne samo Imotski, već cijelu Hrvatsku, komentari su
mnogobrojnih glazbenih stručnjaka, koji su nazočili ovom
koncertu u Imotskom.
-Priznam da su momci i cure odradili to dobro, no ja nikada do
kraja nisam zadovoljan, Moramo još isfiltrirati neke detalje,
kako bi u Italiji mogli dostojno prezentirati našu Hrvatsku,
riječi su prof.
Glibote koji je primao čestitke nakon izvanrednog koncerta.

Na fotografiji: S nezaboravnog koncerta Gradske glazbe Imotski
BRACO ĆOSIĆ
07.
veljače 2007.
Četrnaestogodišnja učenica Imotske Osnovne
škole Jelena Delipetar na najboljem je putu da postane vrsna
estradna zvijezda. Da je izraziti glazbeni talent ,tiha i
simpatična djevojčica pokazala je osvajanjem prvog mjesta na „Imota
festu“, natjecanju za najboljeg pjevača i pjevačicu Imotske
krajine s pjesmom Lane Jurčević „Najbolja glumica“. Osim toga
Jelena je i polaznik Osnovne glazbene škole dr. fra Ivan
Glibotić iz Imotskog i vrsna pijanistica.
Ovih dana izišao je i prvi CD ove mlade imotske glazbene nade.
Istina, na njemu su samo dvije pjesme, obje skladatelja Jovice
Škare, koji Jelenine glazbene korake prati s puno pažnje.
Jedna pjesma nosi naslov „Srest ćemo se mi“, a druga „Vinjani“
za koje je riječi napisao Jelenin otac Ivan, inače predsjednik
općinskog suda Imotski.
-Meni je glazba ne samo hobi ,već i opsesija. Zahvalna sam
gospodinu Škari, koji me prati i pomaže u svim mojim nastupima,
a također i svim profesorima moje glazbene škole, od kojih sam
dobila dobre glazbene temelje. Dakako, da uz školu koja je na
prvom mjestu namjeravam nastaviti s pjevanjem. Dokle ću stići,
vidjet ćemo, veli nam Jelena.
Po onom što smo čuli na prvom Jeleninom CD-u, ponajviše po
ocjenama glazbenih stručnjaka, Imotska krajina uistinu je dobila
svoju glazbenu zvijezdu.

Na fotografiji: Jelena Delipetar sa svojim prvim CD-om
BRACO ĆOSIĆ
16.
siječnja 2007.
Imotski
glazbenici proslavili su nedavno dva vrlo važna jubileja.
Osnovna glazbena škola dr.fra. Ivan Glibotić dvadeset godina od
svoga utemeljenja, a HPO Gradska glazba Imotski, inače aktualni
prvaci Hrvatske, svoj 136-ti rođendan.
Poseban pečat ostavili su imotski glazbenici u posljednjih 11
godina otkako je glazbu preuzeo prof.Ivan Glibota Crni. Profesor
Glibota je uostalom i utemeljio Osnovnu glazbenu školu
1986.godine.
Dovoljno je spomenuti da nema državnog ili regionalnog
natjecanja na kojemu učenici Osnovne glazbene škole ne osvoje po
nekoliko prvih mjesta. Osim toga neki učenici poput Antonije i
Vatroslava Čelana, Ivana Đuzela sviraju u međunarodnim
orkestrima. Na glazbenim akademijama širom Hrvatske ponajbolji
studenti dolaze iz Imotskog, zahvaljujući ponajprije temeljima
iz Osnovne glazbene škole.
-Raditi u
Imotskom za mene je takav izazov kao da radim u Zagrebu ili
nekoj drugoj većoj sredini koja ima dugogodišnju glazbenu
kulturu. U Imotskom je mladež tako senzibilna na glazbu da je to
vrlo impresivno za na mentore, riječi su prof. Jure Šabana
Stanića, omišanina, jednog od vrsnih pedagoga u Osnovnoj
glazbenoj školi.
No, ono paradoksalno u ovoj cijeloj imotskoj glazbenoj priči
jeste činjenica da 94 učenika Osnovne glazbene škole nemaju
svoje prostore. I sada su u iznajmljenoj privatnoj zgradi, iz
koje ih gazde mogu izbaciti vani kada ima padne na pamet..
Seljakanje ponajboljih mladih glazbenika Hrvatske, njihovih
nastavnika i mentora, iz prostora u prostor diljem Imotskog,
uistinu je prevršilo svaku mjeru. Godinama nam se obećava da
ćemo ući u neke naše nove prostore. Vrijede takva obećanja i za
lokalne čelnike, ali i za ljude bliske Županiji, Ministarstvu
prosvjete i športa, ogorčeno priča ravnatelj škole prof. Ivan
Glibota.
Treba također spomenuti da je sam ministar Primorac čak dva
puta posjetio staru zgradu Đačkog doma u Imotskom, predviđenu za
prostore Glazbene škole. U oba navrata 2004.godine, te
posljednji put pred kraj 2006.godine ministar je obećao da će
obnova škole započeti uskoro.
Ako do kraja trećeg mjeseca MInistarstvo ne izvrši svoja
obećanja oko realizacije pomoći za obnovu stare zgrade Đačkog
doma za potrebe Osnovne glazbene škole i Gradske glazbe, grad
Imotski će sam raspisati natječaj za renoviranje, jer imamo svu
potrebnu dokumentaciju,i izjavio nam je gradonačelnik grada Ante
Đuzel.
Iz
Ministarstva znanosti obrazovanja I sporta na e-mail nismo
dobili odgovor kada će krenuti obećana obnova starog Đačkog
doma. Tek obavijest da je obnova ušla u prioritet Svjetske
banke. No konkretan početak obnove nitko ne zna.
BRACO ĆOSIĆ
12.
studenog 2006.
Uz pomoć visokih vatrogasnih ljestvi naših vatrogasaca,
obavljeno je i dodatno snimanje lokacije na južnoj strani
imotskog Modrog jezera, gdje bi se prema prijedlogu
nekolicine dobrih poznavatelja balade Hasanaginica, trebao
urediti prostor za podizanje spomen obilježja baladi
Hasanaginica.
Ideja dr.Mije Milasa vrsnog poznavatelja balade, koja je
prevedena na više od 70 svjetskih jezika da Imotski bude
prvi grad na svijetu koji će podignuti spomen obilježje
jednoj Baladi, naišla je i na potporu u Poglavarstvu Grada
Imotskog. Dr.Milas je angažirao i vrsnog umjetnika i
akademskog kipara Kažimira Hrastu, koji je bio oduševljen
idejom, no kako je i sam izjavio priprema idejnog rješenja
spomen obilježja i najteži mu je ispit u njegovoj
dugogodišnjoj praksi. Naime, okružje u kojem bi se radilo
obilježje, a to je izvorni jezerski ambijent jednostavno
zahtjeva da se u njemu ne izvrže bilo kakve radnje koje će
poremetiti sklad prirode. Po svemu sudeći spomen obilježje
sačinjavale bi ili kamene ili bakrene ploče na kojima bi na
nekoliko svjetskih jezika bili ispisani poznati stihovi iz
balade Hasanaginica.
Dodatnim snimkama iz ptičje perspektive Kažimir Hraste bi
uskoro i finalizirao svoju zamisao.

29.
listopada 2006.
Iz tiska je
izašla zbirka dokumenata iz Drugog svjetskog rata «Imoćani i
Imotska krajina 1941-1945.», autora umirovljenog profesora
povijesti Krunoslava Zujića. Svojevrsna je to kronika o
događajima na imotskom području za vrijeme Drugog svjetskog rata
od 6.travnja 1941. do 15.svibnja 1945. godine. Dokumenti su
„sine ira et studio“ to jest originali ,a popraćeni su samo
najnužnijim pojašnjenjima.
Ovo vrijedno i godinama stvarana
djelo konačno je i ugledalo svjetlo dana, a Krunoslavu Zujiću
svakako zahvala, što je zaustavio na jednom mjestu događaje iz
jednog dijela imotske povijesti.
26.
kolovoza 2006.
Izjava ministra kulture Bože Biškupića izrečena u četvrtak na
radio postaji Imotski, da će već slijedeći tjedan predložiti
Vladi otvaranje novog konzervatorskog odijela svoga ministarstva
u Imotskom, dodatno je podignula pozitivne tenzije u Imotskom.
Očito, slažu se svi, nedavna posjeta premjera Sanadera Imotskom,
već ima svoje odjeke. Naime, ministar Biškupić izjavio je da će
se u Imotskom otvoriti Konzervatorski odjel za očuvanje i
zaštitu ruralne arhitekture Dalmatinskog zaleđa.
-Već
sam i konzultirao imotskog gradonačelnika koji je obećao
osigurati prostore za rad Ureda. U njemu bi radili
visokoobrazovani stručnjaci, arheolozi, profesori povijesti
umjetnosti, sve u svemu otvorilo bi se pet - šest novih radnih
mjesta. Dakako da Imoćani u tome imaju prednost, izjavio je
ministar Biškupić.
Novi konzervatorski odjel, čija bi središnjica bio već postojeći
Ured u Splitu, pokrivao bi područje Dalmatinske zagore od Sinja,
preko Imotskog do Vrgorca i bavio bi se očuvanjem, boljom
zaštitom i skrbi za ruralnu arhitekturu.
Ovaj potez Ministarstva kulture, svakako je i na tragu nedavne
izjave ministra Biškupića u kojoj upozorava pučanstvo ruralnih
područja Dalmatinskog zaleđa, da ne prodaju svoje stare
pradjedovske kuće koje se same za sebe spomenik kulture
življenja i koje su pravi izazov za turiste.
Izborom Imotskog za otvaranje Konzervatorskog odjela dobro će
doći i našem Zavičajnom muzeju, jer bi upravo djelatnici budućeg
Ureda mogli brzo intervenirati na zaštiti naše kamenite baštine,
koja se svakim danom sve više devastira, izjavila nam je
kustosica Zavičajnog muzeja u Imotskom prof. Snježana Tonković.
Braco Ćosić
28.
srpnja 2006.
Nakon skoro punih 20 godina imotski dramski amateri imali su
svoju kazališnu premijeru.
Još od zlatnih vremena imotskog kazališnog amaterizma s početka
sedamdesetih godina prošlog stoljeća,koji je predvodio poznati
glumac Ilija Zovko, nije se sustavno radilo s inače,nadarenim
imotskim dramskim amaterima.
Nešto prije više od dva mjeseca Udruga kazališnih amatera Anima
V započela je s pripremom Brešanovog Hamleta u selu Mrduša Donja.
Nakon svakodnevnih proba, u četvrtak navečer održana je i
premjerna izvedba. Nekoliko stotina Imoćana, dugotrajnim
pljeskom pozdravilo je izvedbu svojih sugrađana amatera.
Jedinstvena je ocjena da su uz redateljsku palicu Nikše Leke
imotski amateri odigrali u maniri profesionalaca. Posebno
iznenađenje bio je nastup Tome Vidoševića anonimnog mladog
glumaca koji je ulogu Hamleta/Amleta/ odigrao vrhunski. Njemu uz
bok, dakako već prokušani amaterski glumci Ivica Bekavac, Zoran
Mustapić, Ante Šućur. Marija Kukulj, ali i Ivan Maršić, Petar
Mustapić, Ljubomir Žužul, te Nena Martinović, Dubravko Šumanović
i drugi.

Na fotografiji: Prvi nastup imotskih dramskih amatera nakon dva
desetljeća
BRACO ĆOSIĆ
21.
srpnja 2006.
Kada su prije tri godine
entuzijasti u KUD Seljačka sloga iz Vinjana Donjih, koji čuvaju
folklornu imotsku baštinu, organizirali prvu smotru folklora,
nitko se i nije nadao da će samo dvije godine poslije upravo
takva smotra postati nadaleko poznata. Upravo u sklopu
ovogodišnjih Dana Ante Bruna Bušića, održana je treća
međunarodna smotra folklornih skupina iz Hrvatske i susjedne BiH.
U Vinjane su tako došli folkloraši iz Maglaja, nekoliko skupina
iz Slavonije, Dalmatinske Zagore, Zapadne Hercegovine. Više od
300 sudionika, plesalo je i pjevalo i bio je to zapravo pravi
praznik baštinskih navada.

Posebna impresivna bila je promenada svih sudionika ulicama
Imotskog. Među njima najviše pozornosti izazvali su dječaci i
djevojčice iz imotskog Dječjeg vrtića obučeni u Imotsku narodnu
nošnju.
U samim Vinjanima Donjim do kasno u noć plesale su folklorne
skupine, na zadovoljstvo velikog broja posjetitelja.
-Znam da su mnogi gledali sa skepsom na naš pokušaj da svake
godine u Vinjane Donje dovedemo razne folklorne skupine. No sada
smo sve razuvjerili. Već dogodine bit će to folklorni festival
koji će po broju sudionika nadmašiti mnoge slične u Hrvatskoj, s
ponosom nam je izjavio glavni organizator Smotre folkloraša
Boris Kukulj.
BRACO ĆOSIĆ
02.
lipnja 2006.
Deveti Kazališni susreti «Glumci u Zagvozdu», kulturno zabavna
manifestacija koja je već stekla reputaciju kultnog
svehrvatskog druženja glumaca i publike, i ovoga ljeta će biti
itekako sadržajni. Pitoreskni Zagvozd ispod vrleti Biokove,
ugostit će samu kremu Hrvatskog glumišta, ali i zvijezde
folklorne i estradne scene, Kako nam je
rekao glumac Vedran Mlikota, Alfa i Omega susreta, brojni
ljubitelji kazališnih daski imat će priliku već na otvaranju
Susreta vidjeti komediju Vida Baloga „Cigle svete Elizabete“.
-Svečano otvaranje 1.srpnja obilježit će se spektaklom u samom
Zagvozdu u kojem će sudjelovati prvaci Hrvatske HPO Gradska
glazba Imotski, pedesetak Halobajskih lončara, mažoretkinje iz
Sinja otvorit će se izložba karikatura Davora Štambuka „Vinski
dramolet“,te još mnogo toga, izjavio nam je Vedran Mlikota.
U programu Kazališnih susreta koji će potrajati sve do
20.kolovoza u Zagvozdu će se naći Dragutin Tadijanović, Vanja
Drach, Zijad Sokolović, ali i Nina Badrić, Tedi Spalato, ansambl
Lado, tamburaški orkestar HRT-a, te mnogi glumci i estradnjaci.
Po svemu sudeći brojni gledatelji iz Imotske krajine, ali i naše
Županije uživat će punih 50 dana u programima, na kojima bi im
pozavidjele i daleko veće sredine.
BRACO ĆOSIĆ
29.
svibnja 2006.
Spuštena je zastava 11.Festivala
mandolinskih orkestara „Mandolina Imota“ u Imotskom. Ako je itko
zadovoljan ovogodišnjim Festivalom, to su zasigurno domaćini. U
prvom redu zbog bezbrojnih pohvala svih sudionika za izuzetnu
organizaciju i gostoprimstvo, ali i zbog činjenice da je domaći
mandolinski orkestar osvojio čak tri nagrade. Treću u nastupu
mandolinskih orkestara, drugu u nastupu komornih sastava, te
osvajanjem Priznanja Marin Katunarić za izvođenje nove skladbe.
Stručni ocjenjivački sud koji je predvodio dr.Tonči Šitin,
prof.Mirjana Sirišćević i prof.Miroslav Lončar, donijeli su i
jednu novinu na Festivalu. Naime, svojom stručnom procjenom,
odlučili su uručiti i Grand prix nagradu. Po prvi put u
jedanaest godina to visoko priznanje za izvedbu u konkurenciji
komorskih sastava dobio je kvartet“Godišnja doba“ iz
Sofije/Bugarska/. Inače, komorni sastav „Stiv Naumov“ iz Bitole-Makedonija
osvojio je Statuu sv.Cecilije rad kipara Branka Šućura kao prvi
sastav u konkurenciji komornih sastava. Drugi je komorni sastav
„Imota“ iz Imotskog ,a treći sastav „Zora“ iz Struge Gorica iz
Bosni i Hercegovine.
Statuu Mandoliniste rad akademskog kipara Kažimira Hraste kao
najbolji orkestar zaslužio je Mandolinski orkestar „Sloga „ iz
Zagreba. Drugi je mandolinski orkestar „Juraj Lončarić“ iz
Hrženice, dok su treće mjesto podijelili Mandolinski orkestar
„Imotski“ i „Krešimir“ iz Šibenika.
U subotu na Večeri novih skladbi nagradu Priznanje Marin
Katunarić, uvjerljivo su osvojili domaćini Imoćani. Njihov
mandolinski orkestar majstorski je odsvirao skladbu Nikše
Njirića Varijacije na temu Ne dirajte mi ravnicu.
Priznanje Marin Katunarić došao je tako u prave ruke i razgalio
srca mnogobrojne publike. Festival je završen koncertom orkestra
„Sloga iz Zagreba“.
Očekivalo se istina i veći broj mandolinskih sastava poput
poznatih Ad libitum iz Solina ili Sanctus Domnio iz Splita, te
mandolinista iz Slovenije. No, sve u svemu i ovaj Festival je
pokazao svu opravdanost svoga postojanja.

12.
ožujka 2006.
Hrvatski puhački orkestar Gradska glazba Imotski potpisat će
ovih dana ugovor s izdavačkom kućom Menart iz Zagreba, oko
izdavanje i plasmana njihovog novog CD-Glazba s Modrog jezera
2. Taj CD u svom promotivnom obliku izišao je još krajem prošle
godine.
-Sada će Menart ne samo izdati novi CD u komercijalnom paketu,
već će ga plasirati na diskografsko tržište Slovenije, Hrvatske
i Bosne i Hercegovine. Zapravo njihovi stručnjaci osjetili su da
je materijal koji mi sviramo, nešto sasvim novo u glazbenoj
ponudi, izjavio nam je prof. Ivan Glibota-Crni kapelnik HPO-Gradske
glazbe.
Iz neslužbenih glazbenih izvora doznajemo da bi novi CD imotskih
glazbara moga biti nominiran i za Porina.
Kada je već riječ o imotskoj glazbi, spomenimo da su oni dobili
i jednu vrijednu donaciju. Naime, braća Ivan i Ante Delipetar
rodom iz Vinjana Gornjih darovali su im 60 mantila za njihove
službene nastupe.
18.
prosinca 2005.
Pravi uvod u Božićno imotsko ozračje, po tradiciji su u nedjelju
svojim sugrađanima podarili članovi HPO Gradske glazbe Imotski,
jednog od najboljih puhačkih orkestara u Hrvatskoj na
tradicionalnom Božićnom koncertu u župnoj crkvi svetoga Frane.
Prigodnim Božićnim napjevima, ali i
skladbama klasika poput Strausa, Rozsa i drugih, imotski
glazbari pod ravnanjem maestra prof.Ivana Glibote, oduševili su
brojne Imoćane.
Ovaj nastup imotskih
glazbara, ustvari je i uvertira velikog svečarskog koncerta što
će se 29.prosinca održati u velikoj kino dvorani u Imotskom.
Povod toga kocerta svakako je zanimljiv. Naime HPO Gradska
glazba Imotski obilježava 135 godina postojanja, ali i promovira
svoj drugi CD pod nazivom Glazba s Modrog jezera 2. Četrnaest
skladbi vrhunskih svjetskih glazbenika, klasika, rock
skladatelja naći će se na novom CD-u. Posebno treba istaći i
promociju prvog Imotskog marša, „Moj Imotski“svojevrsne himne
grada Imotskom, skladatelja prof.Ivana Glibote Crnog.
Na fotografiji: S Božićnog koncerta imotskih glazbara.

BRACO ĆOSIĆ
29.
studenog 2005.
Imotska glazbena scena dobila je odnedavno glazbeni sastav,
jedinstven po mnogočemu i u Hrvatskom glazbenom okružju. Naime,
sedam mladih glazbenika sve odreda članovi HPO Gradske glazbe
Imotski, jednog od najboljih puhačkih orkestara u Hrvatskoj,
osnovali su Brass band „Imotski“. Ništa čudno, da u tom sastavu
najstariji član nema još ni 17 i po godina, a repertoar im
zadire u davne pedesete i šesdesete godine prošlog stoljeća.
Zapravo, sviraju sve od Dixsilanda do funkya, a današnji
moderni glazbeni trendovi uopće ih ne zanimaju. Hrvoje
Vučemilović, Ljubomir Glibota i Luka Simić na trubi, Stipe Petyo
na trombonu, Lovre Livajić na saxsofonu, Josip Tomas na trublji
i Boško Ćosić na bubnjevima, preko noći su postali glazbeni hit
u svome gradu.
-Sve su to odreda dečki koji pohađaju ili su završili Glazbenu
školu u Imotskom, sviraju u Gradskoj glazbi, i ovo što i kako
sviraju, s punom odgovornošću tvrdim, nema nitko u Hrvatskoj,
riječi su kapelnika Imotske glazbe prof.Ivana Glibote-Crnog.
Mladi glazbenici sami pišu aranžmane, nekada, ali i danas
poznatih svjetskih hitova, prilagođavajući ih svojim limenim
instrumentima.
„Just a gigolo“od Lea Casuccia, legendarna skladba “ Kad sveci
marširaju“, Pick up the pieces“Everage White banda, Teqila,
Proud Marry, Tine Turner, potom stvari Deep Purplea, samo su
neki od glazbenih stilova koji ih zanimaju. No, ono što
ovaj nesvakidašnji glazbeni izričaj iz Imotskog čini posebno
zanimljivim, jeste činjenica da na njihove nastupe u kafiću „Velvet“u
Imotskom hrle mladi i stari uživajući u glazbi koju su obožavali
njihovi djedovi.
Svoj prvi javni i službeni nastup Brass band „Imotski“ imat će
14.prosinca na promociji tematskog kalendara „Imotsko Modro
oko“u dvorani Otvorenog pučkog učilišta u Imotskom.

Na
fotografiji:Glazbeno čudo iz Imotskog“Brass band „Imotski“
Braco Ćosić
26.
studenog 2005.
Inicijativa novog vodstva Otvorenog
Pučkog učilišta ,da na zajedničkom sastanku svih onih koji nešto
znače u kulturi Imotskog i Imotske krajine, iznađu nove modele
kulturnih i zabavnih sadržaja u narednom razdoblju, pala je na
plodno tlo. Naime, u dvorani Pučkog
učilišta okupio se veliki broj imotskih „kulturnjaka“ iz
Imotskog, Vinjana, Runovića, Prološca i drugih mjesta Imotske
krajine. No,očito da je višegodišnja pauza i zanemarivanje
sposobnosti imotskih kulturnih kreativaca, ipak bio preveliki
teret sastanka. Naime, u beskonačnim diskusijama iscrpljivali su
se dokazujući da nam mnogo toga „šlepa“ kada je u pitanju
kvalitetna kulturno-zabavna ponuda. Tako su se čule opravdane
primjedbe na nedostatak prostora, za okupljanje, slabo ili
nikakvo financiranje kulturnih udruga, ili pak konkretnih
programa, te velika pauza između pojedinih kulturnih
manifestacija.
Sve
u svemu, dogovoreno je da se Pučkom otvorenom učilištu dostave
konkretni programi raznih zainteresiranih sekcija, grupa,
pojedinaca, udruga, koji će se onda ocjenjivati i po tome i
pratiti financijski. Ipak bitno je jedno, a to je da se krenulo
s jednim ozbiljnim radom u Imotskoj kulturi.

Na fotografiji: S sastanka imotskih
kulturnjaka.
27.
kolovoza 2005.
Spomen obilježje baladi Hasanaginica, kao takvo jedinstveno u
svijetu, bit će postavljeno na jugozapadnim obroncima imotskog
Modrog jezera, gdje se prema predaji nalazi i grob te poznate
žene.
Inicijativni odbor na čijem je čelu dr. Mijo Milas, vrsni
poznavatelj prilika u Imotskoj krajini za vrijeme i nakon turske
okupacije, posebno kada je u pitanju nastanak nadaleko poznate
balade o Hasanaginici, već je održao i svoj prvi radni sastanak.
Predstavnici Grada Imotskog dogradonačelnik Luka Kolovrat, te
Nikša Leko, član Poglavarstva zadužen za kulturu i spomeničku
baštinu, izrazili su punu podršku projektu postavljanja spomen
obilježja, koji bi se itekako lijepo uklopio u najavljenu obnovu
prilaza i zaštite imotskog Modrog jezera.
-Neobično mi je drago što se Grad Imotski tako svesrdno uključio
u ovaj projekt, koji će, u to sam duboko uvjeren, Imotskom mnogo
donijeti u pogledu posjete mnogobrojnih turističkih poklonika.
Baladu Hasanaginica koja je nastala na ovim našim prostorima,
preveli su i Alberto Fortis, Goethe, Puškin, te još mnogi
književni velikani svijeta. Balada koja govori o majci i ženi
privrženoj djeci i obitelji, obišla je svijet. Zar jednom
nijemcu, jednom talijanu, rusu, japancu, ne bi bilo drago
vidjeti gdje je pokopana ta žena, te da na svome jeziku pročita
stihove iz te balade. Vjerujem da bi uz primjernu realizaciju
spomenutog projekta, te uz ljepotu i jedinstvenosti imotskih
prirodnih ljepota Modrog i Crvenog jezera, ovaj grad imao
itekakve koristi, izjavio je dr. Mijo Milas, nakon obilaska
mjesta gdje bi se izradilo spomen obilježje.

Iako će stručne osobe u svim segmentima izgradnje spomen
obilježja baladi Hasanaginica dati svoju konačnu riječ, već sada
se može govoriti o tome kako bi u autentične prirodne stijene uz
rubove Modrog jezera u okružju groba Hasanaginice, na posebnim
pločama na nekoliko svjetskih jezika bile ugravirane riječi iz
balade, uz potpise slavnog Goethea, Puškina i drugih.
Kada se ovom projektu pridoda i kvalitetna marketinška
obrada, svakako da bi Imotski mogao o toga imati itekakvu
korist.
BRACO ĆOSIĆ
20.
srpnja 2005.
Druga Međunarodna smotra folklora koja je
ove godine organizirana kao dio programa Dana Ante Bruna Bušića
u Vinjanima Donjim, okupila je čak trinaest folklornih skupina
iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Folklorne grupe i društva iz Podsvilajskih sela, Ogorja, Muća,
Splita, Grebaštice, Brodskog Stupnika kod Đakova, Otok kod Sinja
,potom Tomislavgrada, Zenice, Gruda, domaćini «Seljačka sloga»
iz Vinjana ,zajedno više od tristo sudionika učinili su ovu
drugu po redu međunarodnu smotru u Vinjanima Donjim izuzetnom.
Prvo su svi sudionici svojim izvornim narodnim nošnjama
napravili defile imotskim ulicama, potom od zaseoka Topići do
središnje pozornice na sportskom centru u Vinjanima Donjim.
Uslijedilo je postrojavanje folklornih skupina i onda i njihovi
pojedinačni nastupi koje je pratilo više od dvije tisuće
posjetitelja.
Čule su se
tamburice i pjesme ravne Slavonije, ali i gange Podsvilajskih
sela, baš kao i gange i gusle iz Ružića u općini Grude, te
izvorni folklor iz Zenice.

Svi sudionici,
izrazili su svoje veliko zadovoljstvo gostoprimstvom vrijednog
organizatora folklornog društva «Seljačka sloga».
-Nadam se da smo dostojno organizirali ovu međunarodnu smotru.
Sada nakon svega i nakon obećanja svih sudionika da će i
dogodine doći u Vinjaneti meni i mojim sumještanima to daje
snagu da s još većim žarom radimo na očuvanju baštinskih običaja
u Vinjanima, ali i da se još bolje pripremimo za treću smotru
dogodine ,riječi su voditelja HKUD Seljačka sloga Borisa Kukulja.
Inače sama
organizacija ove smotre, baš kao i organizacija cijelog programa
Dana Ante BRuna Bušića bila je uistinu na zavidnoj razini. Svaka
čast Vinjančani!
BRACO ĆOSIĆ
06.
srpanj 2005.
U Imotskom su svečano otvorena još jedna "Imotska sila".
Također, ovog puta u novim prostorima - u dvorištu "Kolombanove
kuće". Gledateljima su se predstavili članovi HNK Osijek s
dramom Milana Begovića "Bez trećeg", redatelja Velimira Čokljata.

06.
lipanj 2005.
Na Desetom jubilarnom natjecanju mladih glazbenika Jadrana koje
se pod nazivom Daleki akordi održalo proteklog vikenda u Splitu,
učenici Imotske Osnovne glazbene škole Dr. fra Ivan Glibotić,
ponovno su postigli izvanredne rezultate.
Prve nagrade u jakoj konkurenciji osvojili su Ljubomir Glibota
- trublja u C-kategoriji, pod mentorstvom prof. Ivana Glibote,
te Vatroslav Čelan u klarinetu B-kategorija, pod vodstvom
nastavnika prof. Jure Šabana-Stanića.
Druge nagrade
osvojili su Jelena Budimir-flauta u A kategoriji, nastavnik
prof. Marijana Boras, zatim trubljači Zvonimir Lubina u A i Luka
Stanić u B kategoriji, pod menorstvom prof. Darka Rimca.
Treće nagrade
osvojili su Mate Šabić - trombon u A kategoriji, nastavnik
prof. Ivan Glibota, na flauti Marija Jelavić u A kategoriji,
Lucija Milinović u B kategoriji i Mateja Bekavac u C kategoriji.
- nastavnica prof.Marijana Boras. Također mladi Lovro Livajić
osvojio je treće mjesto u sasofonu C kategorija pod mentorstvom
prof.Jure Šabana-Stanića. Učenike su na glasoviru pratili Alenka
Milano i Augustin Šimat.
Mladi
Vatroslav Čelan je zahvaljujući najvećem broju osvojenih bodova
u svojoj kategoriji, svirao i na završnom koncertu, održanom
odmah po završetku natjecanja što je još jedna potvrda iznimne
nadarenosti mladih imotskih glazbenika.
BRACO ĆOSIĆ
26.
svibanj 2005.
Podizanjem državne i zastave
Mandolina Imota, kod Gradske fontane, u četvrtak navečer u
Imotskom je i službeno otvoren Deseti jubilarni Hrvatski
festival mandolinista –Mandolina Imota. U ime pokrovitelja
Ministarstva kulture, Splitsko Dalmatinske županije i Grada
Imotskog, Festival su otvorili maestro Ante Vujević, dr.Ante
Vučemilović i Ivo Šućur.

Nakon toga održana je i prva natjecateljska večer komornih
mandolinskih sastava u kojoj su sudjelovali komorni sastavi
«Zora» iz Struga-Gorice iz Bosne i Hercegovine, duo Ivanišević-Andrijašević
iz Makarske, mandolinski kvartet «Egzodus» iz Šibenika,
mandolinski komorni sastav «Imotski» iz Imotskog , te komorni
mandolinski kvartet «Godišnje doba» iz Sofije-Bugarska.

Stručni ocjenjivački sud u kojem su bili dr. Tonći Šitin kao
predsjednik, maestro Branko Strac i Natalija Balyk, prvu nagradu
statuu «Kamena mandolina « dodijelili su Bugarskom mandolinskom
kvartetu Godišnja doba. Druga nagrada odnosno pismeno priznanje
pripalo je komornom sastavu «Imotski», a treće mjesto i pismeno
priznanje dodijeljeno je kvartetu «Egzodus» iz Šibenika.

Festival se nastavlja natjecanjem mandolinskih orkestara.
12.
svibanj 2005.
Deseti jubilarni Hrvatski festival
mandolinista «Mandolina Imota», okupit će ove godine u Imotskom
ponajbolje mandolinske orkestre iz mnogih zemalja Europe. Prošle
godine kada su na Festivalu nastupili mandolinisti iz Švicarske,
Bosne i Hercegovine i Makedonije organizator Festivala ni slutio
nije da će već tada internacionalni Festival, ove godine dobiti
i na masovnosti i kvaliteti.
Tako će od 26.-29.svibnja u Imotski doći mandolinski orkestri iz
Slovenije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Makedonije, te dakako
ponajbolji mandolinisti iz Hrvatske.
U predprogramu Festivala nastupit će klapa Cambi, duo gitara
Klasinc-Lončar , mješoviti zbora Grada Omiša te duo Balyk s
harmonikom i ruskom mandolinom.
Svečano otvaranje Festivala je kod Gradske fontane 26.svibnja, a
nakon toga je i prvi službeni natjecateljski dio-natjecanje
komornih sastava. Prvi pred Imoćane i ocjenjivački sud izlazi
komorni sastav «Zora» iz Struge-Gorica iz Bosne i Hercegovine,
potom duo Ivanišević-Andrijašević iz Makarske, Mandolinski
kvartet iz Šibenika, komorni sastav «Imotski», Gradski
mandolinski orkestar «Ad libitum» iz Solina, te kvartet
«Godišnje doba « iz Bugarske.
Večer orkestara 27. svibnja ponudit će zvukove mandoline
Mandolinskog orkestra iz Makarske, potom »Glorie» iz Siska,
orkestara Sveti Nikola iz istoimenog grada u Makedoniji, »Sloge»
iz Zagreba, Gradskog mandolinskog društva «Sanctus Domnio» iz
Splita, iz Makedonije orkestar Stiv Naumov iz Bitole, Orkestar
mandolinista iz Ljubljane. Dan kasnije u najzanimljivijem
programu, onom novih skladbi nastupit će:
Mandolinski sastav «Stiv Naumov» s skladbom «Tko je Eva» autora
Miroslava Lončara, »Scherzo» Nikše Njirića izvodit će «Sloga» iz
Zagreba, »Zahvaljujemo Bogu» Ljube Kuntarića za orgulje i
orkestar izvode mandolinisti orkestra iz Imotskog uz solistu
Marijana Đuzela, dok će skladbu «Biševo» Pavla Sviličića izvesti
Sanctus Domnio iz Splita. Skladbu Done mamino, Kirila
Trajkovskog izvode njegovi sunarodnjaci orkestar Sveti Nikola, »Gramanu»
Tomislava Kalebića izvodi Ad libitum iz Solina. Orkestar
«Krešimir»iz Šibenika izvodi skladbu Tamburaši, a kao
posljednji nastupaju gosti iz Ljubljane skladbom Rustica Nike
Omana.
U nedjelju je i svečano zatvaranje Festivala slobodnim
nastupima gostiju iz Slovenije i Makedonije.
Inače pokrovitelj ovogodišnjeg Desetog jubiloarnog festivala je
Ministarstvo kulture, Splitsko-dalmatinska županija i Grad
Imotski, a glavi organizator Hrvatsko mandolinsko društvo
«Mandolina Imota» iz Imotskog.
10. ožujak 2005.
Prva obljetnica smrti poznatog imotskog pjesnika, književnika i
nadasve dragog čovjeka Jure Ujevića obilježena je u prostorima
Ekonomske škole i Gimnazije u Imotskom prigodnim recitalom.
Zahvaljujući profesoricama Mari i Marijani Pezo, prof.Ivanu Jurošu,
te učenicima ovih škola, izveden je prigodni recital sastavljen od
pjesničkih ostvarenja prof.Jure Ujevića.
-Juru tek sada upoznajemo, baš kao i njegova djela izjavio je u
uvodnom slovu prof, Juroš, a učenici i prof.Mara Pezo skladno su
pročitali dijelove Jurine poezije.
Jure Ujević izdao je nekoliko zbirka pjesama, proze, humoretskih
napisa, a svojim pristupom kulturi, prenošenju svojih stihova
čitateljima, bio je uistinu jedinstvena pojava.
Zato je i ovaj recital imotskih učenika, koji je u vrtlog naše
živahne svakodnevice unio spoznaju da smo u Imotskom imali čast
živjeti s jednim dragim čovjekom i vrsnim poetom svakako
dobrodošao i hvale vrijedan.

Tekst i foto: Braco ĆOSIĆ
23.
veljače 2005.
Učenik osmog razreda osnovne škole „Stjepana Radića“ iz Imotskog,
te polaznik šestog razreda Osnovne glazbene škole dr. fra. Ivan
Glibotić, Marijan Đuzel, prvi je Imoćanin koji je imao solistički
koncert na klaviru u Pinakoteci Franjevačkog samostana Gospe od
Zdravlja u Splitu. U tom prestižnom glazbenom prostoru, gdje je
koncert primjerice imala i jedna Pavica Gvozdić, pred više od 200
posjetitelja, a mnogi od njih stajali su na nogama, nesumnjivo
veliki glazbeni talent iz Imotskog u jednom je dahu izveo djela
poznatih svjetskih majstora E.Griega, M.Moszkowskog, J.S. Bacha,
L.van Beethovena, F.Chopina i B,Bjelinskog .
Ono što posebno impresionira, jesu i prve kritike koncerta,
posebno od stručnjaka koji s zanimanjem i pod povećalom prate
svaki nastup u Pinakoteci.

-Ovo što je
izveo Vaš Marijan Đuzel nešto je što u Pinakoteci nije viđeno,
javno nam je izjavila Dajana Radelić iz Hrvatske glazbene mladeži
Split, inače organizatora koncerta. Koncert je bio već jednom
odgođen zbog lošeg vremena u prošli utorak, i mislili smo da će
prvi nastup tog dječaka iz Imotskog proći relativno nezapaženo.
No, nažalost morali smo ispred dvorane ostaviti pedesetak
posjetitelja jer više nije bilo mjesta. Kada je mali Đuzel u
jednom dahu odsvirao skladbe iz programa, tijekom sviranja bio je
pravi muk. Muha se čula nije..Kada je završio i naklonio se
publici, prolomio se gromoglasni pljesak. Tri puta su ga vraćali
na pozornicu, tražili čak i „biss“ što je primjerno samo vrhunskim
majstorima glasovira. Divno je to što imate u Imoskom izjavila nam
je Dijana Radelić. Mogu istaći da će to biti vrhunski pijanist.
Toliko o
Marijanovom prvom solističkom nastupu u Splitu. Imao je Marijan
nastupe i u Makarskoj, Dubrovniku, Drnišu, Osijeku i Imotskom, no
ovaj u Splitu zasjenio je sve.
Inače
mladi imotski glazbenik rodio se 30.travnja 1990. u Imotskom. Kao
glavni predmet u glazbenoj školi pohađa glasovir u klasi
nastavnice Alenke Milano, koja je umnogome zaslužna za izniman
napredak Marijana. U HPO Gradskoj glazbi svira rog, a do sada je
osvajao mnoge nagrade na natjecanjima Daleki akordi 2002. i
2994.godine u Splitu.
Čestitke
mladom Marijanu, uz napomenu da ćemo budno pratiti njegov glazbeni
uspon.
Tekst i foto: Braco ĆOSIĆ
Zbornik radova "Slivno"
U
Slivnu, u župnoj Crkvi Presvetog Trojstva, predstavljen je
Zbornik radova «Slivno» u prigodi 250. obljetnice Crkve Presvetoga
Trojstva. Nakladnik je Župni ured Slivno, a tiskan je u «Školskoj
knjizi». Zbornik je predstavio prof. Ivan Juroš, naglasivši kako
je riječ o kulturnom događaju te da će se Zborniku vraćati svi
koji budu istraživali i pisali o Slivnu.
Glavni
urednik Zbornika je dr. fra Bruno Pezo koji je prilikom
predstavljanja istaknuo da je «Zbornik zavjetni dar za zavičajni
oltar». Odgovorni urednik ovog je župnik fra Tihomir Begić, a
Zbornik je priredila za tisak Dragica Zelko Selak.
U Zborniku su svoje mjesto našle mnoge teme iz povijesti,
demografskim kretanjima u Slivnu, gospodarstvu, vjerskim
objektima, školstvu i kulturi, a sve to popraćeno velikim brojem
fotografija u boji, grafikonima i preslikama starih katastarskih
planova.
Tekst : Luka Kolovrat
Otkriven grob Hasanaginice ?
Dr. Mijo Milas poznati imotski psihijatar i povjesničar, nakon
višegodišnjeg istraživanja, po svemu sudeći na tragu je lociranja
groba Hasanaginice, povijesne osobe po kojoj je nastala i svjetski
poznata balada, do sada prevedena na više od 50 svjetskih jezika.
Dr. Milas je također, a nakon četverogodišnjeg predanog rada
objavio i knjigu Asan - aginičin zavičaj, da bi sada slijedeći
povijesne činjenice, ali i narodnu predaju, došao na trag
senzacionalnog otkrića.
Od velike pomoći bio mi je i poznati profesor Ante
Ujević, koji je u svojoj knjizi Imotska krajina, a koristeći
dokumente i narodnu predaju locirao spomenuti grob, veli
dr.Milas, koji ovih dana sprema i utemeljenje posebne stručne
komisije u kojoj bi bili svi oni koji su na neki način pridonijeli
očuvanju imotske baštine, a čiji bi zadatak bio podizanje spomen
obilježja Hasanaginici simbolu majčinstva i ljubavi, ali
nesumnjivo i najpoznatijoj imotskoj nevjesti.
-Zamislite, što je Imotski i Imotska krajina tim otkrićem
dobila. Zamislite njemačkog turistu koji će čitati stih svoga
Gethea na njezinom grobu, koji je među prvima preveo Hasanaginicu
na njemački jezik, ili ruskog koji će vidjeti da je njegov slavni
Puškin također preveo Asanaginicu. Da ne govorimo o japancima, englezima,
francuzima, i svim ostalim narodima koji u svojim knjižnicama
imaju baladu o Hasanaginici nastalu na Imotskim prostorima. Mislim
da je to posebno s turističke prezentacije našeg Imotskog i
Imotske krajine nešto uistinu impozantno, veli dr. Mijo Milas.

Valja spomenuti i povijesne činjenice vezane uz Hasanaginicu, kao
i za povijest Imotske krajine. Prva povijesna osoba koja je
nesumnjivo postojala za čitavo vrijeme turskog vladanja Imotskom
krajinom, piše prof. Ante Ujević u svojoj knjizi Imotska krajina
iz 1953.godine, jest Imotski kadija. Druga isto tako poznata osoba
toga vremena je Hasan-aga Arapović, koji je imao pod svojom
upravom nekoliko sela Imotske krajine, poput Župe, Zagvozda,
Grabovca. On se spominje i na dužnosti zadvarskog dizdara. Na toj
dužnosti je i poginuo nedaleko od Zadvarja 17.ožujka 1669.godine,
baš na kraju Kandijskog rata.
Hasanaginičin brat Pintorović-beg živio je na Klisu do njegova
pada 1648. godine i po predaji bio je zamjenik kliškog sandžaka.
Hasan-aga je u borbi s rajom u tijeku Kandijskog rata ranjen u
planini Biokovi oko 1646 godine. Tada, po narodnoj pjesmi teško
ranjenog agu nije obišla žena. To ga je strahovito naljutilo i on
je otjera. Hasanaginica pođe bratu na Klis. Međutim ubrzo dolazi
ženidbena ponuda imotskog kadije i prolazak svatova za Imotski,
preko Zadvarja, odnosno preko Zagvozda, gdje je bila kula Hasan-agina.
Prolazeći mimo kule Hasanaginica je zatražila da je pokriju dugim
pokrivačem da ne vidi sirotice svoje. Što se tom prilikom
dogodilo, znademo iz narodne pjesme.
Pored dviju povijesnih osoba ove pjesme, Hasan-age Arapovića i
Imotskog kadije, teško je utvrditi koliko je ostali sadržaj pjesme
protkan povijesnom istinom, a koliko ju je narodna mašta iskitila.
Međutim narod je oduvijek pokazivao na gomilama jugozapadno od
Modrog jezera u gaju obraslom borovinom grob u kojem počiva
Hasanaginica, piše dr.Ante Ujević.
Upravo tim se i vodio dr. Milas koji je samozatajno uz pomoć
svojih najbližih suradnika nakon višegodišnjeg istraživanja
locirao spomenuti grob.
Divna je to sada prilika da se Imotski podizanjem spomen obilježja
i skromnim uređenjem njegova okružja na lokaciji uz sam
jugozapadni rub Modrog jezera s kojega puca predivni pogled na
modru jezersku vodu, ali isto tako i na utvrdu Topana, te na
veliki dio Imotskog polja i sela u njegovom okružju, na planinu
Biokovu, predstavi turističkoj klijenteli iz svijeta oduvijek
žednoj obilasku povijesnih atrakcija.
Tekst i snimka Braco ĆOSIĆ
|