Imotska krajina obiluju jezerima i vrtačama.  Međutim, dok za Modro i Crveno gotovo svatko zna, mnoga druga, podjednako lijepa do kojih nema prometnica, gotovo da su i nepoznata.

U općini Lokvičići, sastavljenoj od pet sela nalaze se čak tri takva jezerska pastorka – Lokvičićko (ili Mamića jezero), Knezovića i Galipovac.  S ljepotama ovih jezera malo su upoznati čak i stanovnici obližnjeg Imotskog. Ta tri jezera, zajedno s Prološkim koje je nasuprot i Imotskim poljem koje je na tom području veći dio godine pod vodom, pa se stoga  i zove Blato, tvori jedinstvenu cjelinu.

Tijekom zimskih mjeseci i početkom proljeća sva vrela iz Studenaca i Ričica povećavaju svoj kapacitet, te zajedno s kišnicom donose goleme količine vode koju ulijevaju u zapadni dio Imotskog polja povećavajući površinu Prološkog jezera. Jezero se razlije u Blato te poplavi 3 – 4 km² površine. Dubina Blata je 1 – 6 metara izuzev Prološkog jezera kojem je dubina oko 35 metara. Prološkom jezeru južni rub je potpuno nestao, stopio se s Blatom, a sjeverni kameniti dio je sačuvan.

Kada Blato poplavi, brežuljak u Imotskom polju postaje otok na kojem su se 1493. godine franjevci krili od Turaka te se od tada otočić/brežuljak naziva Manastir. Po narodnim pričama, želeći se zaštititi od čestih i brutalnih upada Turaka, fratri su zatrpavali ponore kako bi što duže oko otočića bila voda. Od tada, vjeruje se, češće poplavljuje Imotsko polje.

Nasuprot Prološkom jezeru nalaze se Galipovac, Knezovića jezero i Lokvičićko jezero. Najpoznatiji i najveći među ovim jezerima je Galipovac koji se smjestio uz najsjeverniju točku Imotskog polja. Stijene su mu izuzetno strme, tako da se do vode nešto lakše može pristupiti samo najnižom točkom sedla koja je uz samo polje. Dimenzije jezera su 170 * 115 metara, a dubina je veća od 60 metara i zna varirati i desetak metara, ovisno o godišnjem dobu i prilivu vode.  Dno jezera je muljevito, a sama voda relativno bistra, osim u vrijeme povećanog dotoka vode.

Galipovac