Imotski, 17.03. 2008.

      Jedinstveno, neponovljivo, veličanstveno, samo su neki od komentara onih koji su na Cvjetnu nedjelju navečer bili sudionici devetih po redu Živih slika Isusove muke u Imotskom. A njih je prema slobodnim procjenama bilo više od deset tisuća. Uz 450 kostimiranih glumaca amatera i jednog profesionalca Tomislava Martića u ulozi Isusa Krista, svi oni uistinu su doživjeli uprizorenje jedinstvenog u svijetu događaja. Ljubav Boga i čovjeka tako je zorno sjedinjena  i tihoj Imotskoj noći, gdje iz nagomilanih oblaka nije pala niti jedna jedina kap kiše, da su mnogi gosti Imoćana koji su po prvi put prisustvovali tom događaju, jednostavno ostali bez riječi.

     Sve je započelo najavom imotskog gvardijana fra Zorana Kutleše, koji je pohvalio svoga subrata fra Antu Babića začetnika i redatelja Živih slika, te Tomislava Martića, čiju je ulogu Isusa Krista u posljednjih devet godina promatralo više od sto tisuća ljudi, za jednog glumca impozantna brojka, reče fra Zoran. Onda se nastavilo  novom scenom  u kući starog Židova Natala, da bi onda započela Posljednja večara  u Franjevačkom vrtu. Pranje Petrovih nogu, blagoslov kruha i vina, potom scene iz Getsemanskog vrta, Judin poljubac i Isus u rukama svojih izdajnika.

     Kod Gradske fontane potom Pilatovo pranje ruku, suđenje Isusu. U svakom kutku ulice tišina. Stotine i stotine promatrača uživilo se u prostor i događaj. Isus nastavlja put prema Imotskoj Golgoti, utvrdi Topana.

     Pri tome se susreće sa svojom majkom /Marija Kukulj/, prima Veronikin rubac /Marija Bubalo/, predaje Šimunu Cirencu križ /Petar Divić/, da bi onda krenule impozantne scene Isusova razapinjanja. Muk, tišina, jecaji starih Imoćanki, Isus umire na križu. Bljesak gromova, oluja, drhtanje zemlje, sve to tako lijepo i originalno izvedeno od desetak vrhunskih imotskih majstora tona i svjetla.

     Imotski se istinski baš tu preobrazio u Jeruzalem od prije 2008.godina. Kao da su se svi Evanđelisti koji su pratili Isusa  u njegovoj muci, i o tome ostavili vječite tragove, sjedinili upravo u Imotskom. Na kraju potresne priče Isus u Marijinom krilu i onda njegovo uskrsnuće s križem na vrhu mitske Imotske utvrde.

     Što kazati o Imotskim živim slikama na Cvjetnicu.? Samo ono riječi s početka ovoga teksta.

      Na fotografiji: Scene iz Živih slika Muke Isusove po Imotskim trgovima i ulicama.

BRACO ĆOSIĆ

 Imotski, 01.04. 2007.

      Dostojanstveno, jedinstveno, jednom riječju fascinantno. Premalo je epiteta da bi se dočarao ugođaj osmog po redu prikaza Živih slika Muke Isusa Krista po Imotskim ulicama i trgovima. Hrvatski Jeruzalem, na Cvjetnicu uvečer bio je uistinu to što mu tepaju. Više od 200 glumaca amatera u živopisnim Biblijskim odorama. Među njima Rimski vojnici, Poncije Pilat /Ivica Bekavac/,Jeruzalemske žene, židovska djeca, pa ta silna masa ljudi iz svih krajeva Imotske krajine, susjedne Hercegovine, iz mnogih mjesta Dalmacije. Njih više od pet tisuća. U tišini prvotravanjske večeri, gdje je puni mjesec nakon petnaest kišovitih dana zasjao na komadičku Imotskog neba, listala se Biblija, Sveto pismo. Vratili su se Imoćani 1974.godine unatrag i predočili najpotresnije scene u povijesti roda ljudskog. Posljednja večara,Isus /Tomislav Martić/ sa svojim apostolima, scene s Maslinske gore, Judin poljubac. Isusa vode pred Pilata. Nijema kolona vjernika prati svaki korak, svaku Isusovu riječ. Veliki svećenici na središnjoj Imotskoj ulici, Pilatova odluka da se Isus razapne.

    U očima onih starih Imoćanki suze, iako su navikle na ove scene. I onda Isusov put pod teškim križem prema Golgoti, Imotskoj utvrdi Topana. Na znamenitim skalinima, susret s majkom Marijom, Veronikin rubac, Šimunova pomoć Isusu za njegov križ.

Potom se masa penje na Topanu, gdje se najprije razapinju dva razbojnika, a potom i Isus. Tihi jecaji paraju divnu travanjsku noć. Isus umire na križu, munje paraju nebo, oluja hara Imotskim. Onda sve utihnu i Isus se nađe u krilu svoje majke Marije /Marija Kukulj/. Odjednom na najvišem bedemu Imotske Topane, ukaza se uskrsli Isus u bijelini sa križem.

Suze i aplauzi, dugi, dugi. Potom zahvala redatelja fra Ante Babića, imotskog gvardijana fra Zorana Kutleše. Puk se raziđe, svatko na svoju stranu, svatko sa svojim mislima i osjećajima. I kada su silazili s Topane, dočeka ih Juda obješen na stablu.

Bolje ti je biti ubojica, nego izdajica, prokomentira tu scenu jedna postarija žena.

Završi tako prikaz  Isusove muke u Imotskom, koji još jednom potvrdi epitet Hrvatskog Jeruzalema.

BRACO ĆOSIĆ

Fotografije: BOŠKO ĆOSIĆ

     2006. GODINA

      Sadržajnije, organiziranije i nadasve dostojanstvenije nego prethodnih godina, Imoćani su na Cvjetnu nedjelju u večernjim satima, po sedmi put prikazali Žive slike Muke Isusove. Njihovi trgovi i ulice, samostanski vrt župne crkve svetoga Frane, njihova utvrda Topana, bili su mjesta gdje su  se uistinu jedinstveno u Svijetu prikazale najpotresnije scene u povijesti ljudskog roda-suđenje i razapinjanje Isusa Krista. Više od 200 kostimiranih Imoćana raznih uzrasta i zanimanja, više od šest  tisuća vjernika, u mirnoći predivne travanjske noći pričali su priču o ljubavi Boga i čovjeka.

       Počelo je Posljednjom večerom u Samostanskom vrtu, scenama iz Maslinske gore. U divnom ambijentu Starčevićeve ulice upriličeno je Pilatovo suđenje, a onda je Isus s križem krenuo put utvrde Topana, put Imotske Golgote. Susret s Majkom Marijom, Veronikin rubac, pomoć Šimuna Cirenca, mir u masi vjernika i imotskih gostiju.

       Na Golgoti kod spomen križa svim Hrvatskim mučenicima, jedinstvena scena razapinjanja. Travanjska tiha noć, Isusovo „Bože  moj ,zašto si me ostavio“,i U ruke Tvoje predajem Duh svoj“,pomiješani s uzdasima silne mase. Ježurci i molitve, grmljavina i sijevanje gromova, stvorili su uistinu sliku Golgotskog Velikog petka. Isus u Marijinu krilu i onda po prvi put i Njegovo Uskrsnuće. Reflektorski top obasjao je najveći vrh Imotske Topane i onda se ukazao Isus s križem. Prolomiše se uzdasi i spontani pljesak.

      Pljesak za dvjestotinjak imotskih amatera, Tomislava Martića. Imoćani uistinu na jedinstven i neponovljiv način uđoše u Veliki tjedan.

   Na fotografiji: S prikaza Živih slika Muke Isusove sinoć u Imotskom.

BRACO ĆOSIĆ