Imotski.hr

Izložbom fotografija o uvjetima života Tanzanijske djece, otvorenom u Velikom hodniku Franjevačkog samostana u Imotskom, mlada profesorica Njemačkog jezika Ivana Parlov rodom iz Ričica kod Imotskog, ponovno je otvorila srca svojih sugrađana. Naime, ta mlada humanitarka, odmah nakon dobivanja profesorske diplome, umjesto u neku školu ili turističku agenciju u domovini, krenula je na misije u nepoznatu Tanzaniju. Radeći godinu dana po školama i sirotištima siromašne Tanzanije, vratila se u Hrvatsku i Imotski s čvrstom odlukom da pomogne toj djeci izgradnjom jednog sirotišta za stotinu mališana koji su ostali bez roditelja.

-U svojoj nakani zasigurno neću ostati sama, veli nam Ivana iz koje zrači optimizam. Moji sugrađani već su prepoznali moju akciju i pomažu. I ova izložba koju sam organizirala u Imotskom pokazala je senzibilitet moga naroda i ja sam duboko uvjerena da ću prikupiti novac za izgradnju sirotišta u Tanzaniji - veli Ivana.

Ivana Parlov kani nakon prikupljenog novca osobno ponovno otići u Tanzaniju i nadgledati izgradnju sirotišta kako bi novac prikupljen od njenih sugrađana došao na pravo mjesto.

Blagdan Svetoga Nikole tradicionalno je proslavljen diljem Imotske krajine. Posebno svečano bilo je na središnjem Imotskom trgu, gdje je sveti Nikola došao u kočiji prepunoj darova. Više od 700 mališana i njihovih roditelja iz mnogih mjesta Imotske krajine uživalo je u razgledavanju kočije, a sveti Nikola podario im je i bogate darove. Sve darove osiguralo je Poglavarstvo grada Imotskog. Svečano je bilo po tradiciji i u Studencima, a u mjestu Hršćevani u općini Podbablje sveti Nikola najmlađima je podijelio uistinu pregršt lijepih darova.

Inače blagdan ovoga sveca proslavljen je u mnogim obiteljima u Glavini Donjoj i Glavini Donjoj kod Imotskog gdje se tradicionalno štuje taj svetac.

Jedini cestovni izlaz u svijet velikog broja pučanstva Imotske krajine, ali i zapadne Hercegovine, svakako je državna prometnica D-60 od Imotskog prema Lovreću i dalje prema Splitu. Stoga je i početak njene obnove od Lovreća do Imotskog u dužini od 22 kilometra dočekan s nestrpljenjem. Rok obnove u planu je bio krajem siječnja slijedeće godine, no taj će se rok produžiti za puna dva mjeseca. Iz Hrvatskih cesta, investitora pedesetak milijuna teškog projekta komentiraju ovo činjenicom da je u samom tijeku radova došlo do nepredviđenih poteškoća, ali i probijanja investicije zbog dodatne izgradnje nogostupa, proširenja izlaza nekih lokalnih prometnica koje idu na državnu prometnicu te izgradnja potpornih zidova.

Hrvatske ceste u jednom dijelu imaju pravo kada prolongiranje roka pravdaju ovim činjenicama. Istina je kako je Berinovac u općini Lokvičići dobio nogostup, novi ulaz za mjesto Lokvičiće, kako će Lovreć također dobiti nogostup, no svakako se znade da je u samom startu obnove bilo poteškoća. U prvom redu to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, koji su se zapravo rješavali u tijeku radova na pojedinim dionicama. Oni se tako rješavaju i danas kada je obnovljeno i asfaltirano čak 16 kilometara te ceste. Ostalih šest kilometara kroz Grubine, dijelom i kroz središte Lovreća, kroz Ajdukovu Dragu, prema tvrdnjama iz Hrvatskih cesta zadavat će im itekakvu brigu.

Ono što je izvjesno kako su nam potvrdili u Hrvatskim cestama u Splitu, obnova mosta na rijeci Vrljici kod Kamenmosta biti će dovršena do 10.prosinca, kada se očekuje i puštanje prometa. Upravo tih stotinjak metara D-60, uključujući i most kompletno je poremetio život u velikom dijelu Imotske krajine. Trgovci, obrtnici, carina u Vinjanima Donjim, svi oni u krizi su zbog toga.

Ako se i odgoda obnove otegla do kraja ožujka, ne bi se smjelo dogoditi da se odgodi i puštanje prometa preko mosta 10.prosinca. Jedan od razloga je i najavljeno puštanje u promet autoceste Šestanovac-Ravča, pa bi Imoćani zbog toga zapravo bili odsječeni od ostatka Hrvatske.

Na fotografiji: Što manje zabrana na D-60 i što brža obnova, jedinstvena je poruka Imoćana

Arheološko nalazište neposredno uz most na Kamenmostu, otkriveno prije neki dan, uz sam rub državne prometnice D-60 i njegovo ispitivanje, neće ni najmanje odgoditi tijek radova na obnovi prometnice. Rekao nam je ovo poznati arheolog Ljubomir Gudelj koji i vodi radove na istraživanju lokaliteta.

Kako je poznato radnici koji rade na obnovi prometnice pronašli su na dubini od oko 1 metar stećak i nekoliko grobni ca sa ostacima ljudskih kostiju. Radovi su odmah na tom dijelu prekinuti i tek izlaskom stručnih službi Konzervatorskog zavoda započeli su i radovi na istraživanju lokaliteta. Do sada je pronađeno nekoliko grobnica, a pretpostavlja se da datiraju negdje iz 15 stoljeća.

Svakako, tvrde arheolozi uz samu rijeku Vrljiku bujao je život, a uz takva naselja bili su i grobovi i to baš uz prometnice. Oni bogatiji mogli su sebi priuštiti i kameni stećak. Upravo takvih nalazišta reče nam Gudelj ima na mnogim mjestima u Imotskoj Krajini.

Inače već je postavljena i prva betonsko armirana ploča na samom mostu i prema procjenama investitora obnove državne prometnice Hrvatskih cesta sama rekonstrukcija mosta neće probiti zakazane rokove. Na ruku izvođačima ide i lijepo vrijeme. Upravo rekonstrukcija mosta na Kemenmostu i nova regulacija prometa još uvijek je top tema brojnih vozača, ali i brojnih obrtnika, trgovaca koji su zatvaranjem mosta, kako tvrde umnogome izgubili na prometu. Vidljivo je to i na samom carinskom prijelazu u Vinjanima Donjim gdje je promet teretnih vozila gotovo pao za dvije trećine, jer se promet teških kamiona iz susjedne Bosne i Hercegovine upućuje na granični prijelaz Kamensko.

Na fotografiji: Arheološko nalazište na Kamenmostu neće usporiti radove na obnovi državne prometnice kod Kamenmosta.

Radnici Policijske postaje Imotski definitivno rade u najlošijim uvjetima u Republici Hrvatskoj, s obzirom na činjenicu koliki prostor pokrivaju, te na činjenicu da paze na najosjetljiviji dio Hrvatske granice, onaj prema susjednoj Bosni i Hercegovini.

U dotrajaloj staroj zgradi u samom središtu Imotskog, u kojoj su više od pedeset godina, imotski policajci se praktički ne mogu okrenuti. Mnogi od njih satima čekaju na red kako bi napisali obvezne izvještaje o krađama, prometnim prekršajima ili nekom drugom prijestupu. U nedostatku prostora služe se i starim kontejnerima u krugu stanice, gdje su ujedno natiskani automobili. što oni policijski, što oni koji su otuđeni prekršiteljima. Da ne govorimo o činjenici da brojni građani koji trebaju osobne iskaznice, vozačke dozvole ili putovnice, moraju pretrpjeti ulazak i izlazak iz jednog hodnika koji nema ni dvadesetak kvadratnih metara. A što je tek ispred postaje na jednoj od najfrekventnijih Imotskih ulica. Deseci policijskih automobila s obje strane prometnice, ponekad i blokirani nemarnim parkiranjem građana, često spor promet zbog redovnog rada policajaca.

Da se ne govori o dotrajalosti automobila, nedostatku radnika, modernih uređaja za promatranje granice i tome slično.

Nitko u Policijskoj postaji u Imotskom ne smije se potužiti na takve uvjete, jer se u njih poštuje zapovjedna vertikala, pa bi, reče nam jedan policajac, mogli ostati bez posla. Radi i šuti, nitko te ne pita kako ti je,veli nam.

Nije bilo ministra unutarnjih poslova u posljednjih desetak godina koji na bilo koji način nije dao obećanje kako će se graditi nova Policijska postaja na predjelu Gaj u Imotskom. Tako je bivši ministar Ivica Kirin prilikom posjete Aržanu od prije dvije godine izjavio kako će nova policijska postaja biti gotova do kraja 2008.godine!!!

Na naša brojna pitanja, telefonske pozive, kada će se graditi policijska postaja, obratili smo se Uredu za odnose s javnošću u MUP-a Hrvatske, a pošto smo iz Policijske uprave Splitsko dalmatinske dobili odgovor kako oni to ne mogu komentirati.

-Izgradnja nove Policijske postaje u Imotskom jedan je od prioriteta Ministarstva, stoji u e-mailu koji smo dobili iz MUP-a Hrvatske. Nakon što je izrađena projektna dokumentacija i dobivena građevinska dozvola, raspisali smo i natječaj za izgradnju 2004.godine. On je i poništen jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odabir najpovoljnije ponude. Kako je MUP muku mučio sa novcem tijekom ovih posljednjih godina, 2007. godine donesena je odluka da se postaja gradi u projektu javno-privatnog partnerstva. Za takvu izgradnju moramo dobiti privolu Vlade RH. U međuvremenu je istekla i valjanost građevinske dozvole, a više ne postoji mogućnost njenog produljenja, pa novu treba uskladiti sa zakonskom regulativom. Nadamo se da će to uslijediti u što skorije vrijeme, javljaju nam iz Ureda za odnose sa javnošću.

U organizaciji Crvenog križa Imotski održana je nova akcija dobrovoljnog darivanja krvi. U ovoj akciji prikupljeno je 51 boca dragocjene tekućine, a čak šest naših sugrađana darovali su krv po prvi put.

Akciji su se odazvali: Ante Puljiz, Nedjeljko Kujundžić, Ljubomir Žužul, Željko Šabić, Zvonko Todorić, Jasna Šabić, Nedjeljko Šabić, Tomislav Todorić, Ivica Đuzel, Mina Lončar, Tereza Karoglan, Damir Ivkošić, Predrag Čiča, Igor Jović, Stipe Đuzel, Blago Alerić, Vjekoslav Žužul, Bože Martić, Jozo Rašić, Tomislav Ujević, Valentina Vidak, Mislav Grabovac, Mijo Ivanko, Luka Kolovrat, Marija Margeta, Ivan Jonjić, Milan Barbić, Krešimir Čujić, Ivica Garac, Ante Ćapin, Nikola Perkušić, Petar Jažić, Ivo Ujević, Silvija Leko, Ivica Pirić, Robert Nenadić, Ivan Šičenica, Ante Milas, Stanko Budimir, Dragomir Mandarić, Petar Jakić, Ante Gudelj, Zoranka Babić, Gordana Ćelić, Željko Tomić, Petar Sabljić, Mirko Kujundžić, Vinko Ljubičić, Marija Gudelj, Mate Kasalo, Ivica Rebić.

Imotska centralna Osnovna škola Stjepana Radića najveća je na području cijele Imotske krajine. Pohađa je nešto više od 1200 đaka koji u dvije zgrade odrađuju nastavu u jednoj smjeni. Do prije par godina nastava se s tolikim brojem đaka održavala u dvije smjene u samo jednoj zgradi. Škola je to koja nema sportsku dvoranu. Mala dvorana građena još prije četrdesetak godina ne zadovoljava nikakve standarde za održavanje tjelesne kulture. Također, jedno od dva malonogometna igrališta, ono sa zapadne strane te škole više je opasno za đake nego korisno za sport, a učenici nemaju ni adekvatne svlačionice. Da o tuševima ili sanitarnom čvoru u okružju sportskih terena i ne govorimo. I ono najžalosnije, škola s tolikim brojem učenika nema pedagoga!

Sve ovo rezultat je vrlo loše politike bivšeg vodstva škole. Sada su se s dolaskom nove ravnateljice prof. Mare Pezo stvari počele malo popravljati. Naime, pokrenuta je inicijativa da se jedna škola odvoji u dvije. Rad škola bio bi u jednoj smjeni, ali bi zato svaka škola imala svoga ravnatelja, tajnika i radile bi po svim pedagoškim standardima Ministarstva obrazovanja prosvjete i športa, gdje je optimalan broj učenika 800.

-Mi pokrećemo inicijativu za to kako bi odvojili školu u dvije osnovne škole i nadam se da će nam Ministarstvo izići u susret. Sadašnji rad je vrlo otežan jer je to uistinu ogroman pogon. Više od tisuću đaka, nastavnički kadar, sve to teško je voditi. Nemamo ni pedagoga i to nam otežava posao, riječi su prof. Mare Pezo nove ravnateljice Imotske osnovne škole.

Čuo sam za prijedlog iz Imotskog o razdvajanju škole. Mislim da oni najbolje znadu što im odgovara, a i škole bi bile u skladu sa pedagoškim standardima. Razgovarao sam s ministrom Draganom Primorcem i mislim da je i on, kao i ministarstvo sa istim razmišljanjima. Dakako da bi trebala uslijediti procedura razdvajanja i onda bi svaka škola mogla raditi zasebno. Što se pak tiče pedagoga, smatram da se taj propust nije smio dogoditi, a pročelništvo za prosvjetu naše Županije spremno je pomoći da se i taj problem riješi, riječi su Zdravka Omrčena, pročelnika za školstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Prije otprilike dvadesetak godina u gradu Imotskom bilo je registrirano oko 25 taksista. Još njih petnaestak radilo je na crno i svi su imali posla. Mjesto za njihova vozila bila su obilježeni na starom autobusnom kolodvoru, današnjem Trgu dr. Franje Tuđmana. I sve je štimalo, kako nam pričaju nekadašnji taksisti.

Danas dvadeset godina poslije u Imotskom su registrirana četvorica taksista, koji uredno plaćaju svoje obveze, plus nekoliko njih koji rade na crno i što je zanimljivo nemaju svoga prostora gdje bi se mogli parkirati. Dapače, proganjaju ih što prometna policija, što vlasnici objekata ispred čijih se radnji ponekad parkiraju. Milan Lozo, Ante Budimir, Damir Odak i Slobodan Perić opravdano se ljute što im se krši ustavna odredba prava na rad. Baš kao i svi obrtnici i oni trebaju imati prostor gdje će se smjestiti. Uostalom i građani kojima je potrebna taxi usluga tako neće brigu brinuti kako dozvati taksiste za uslugu vožnje.

-Bili smo nekoliko puta u gradu Imotskom i tamo nam rekoše da su naša parking mjesta i dalje na starom kolodvoru. No, tamo nemamo ni table ni obilježenih parking mjesta. Mi smo spremni platiti ta mjesta, samo da znademo da nas neće nitko kažnjavati vele nam Ante Budimir i Milan Lozo u ime svojih kolega. I još nešto, kažu, ako Imotski hoće postati prepoznatljiva turistička destinacija, zasigurno bez dobrih i uljudnih taksista, to neće biti, baš kao svugdje na svijetu.

Mi smo još u fazi uređenja našega grada, i zaista ne vidim nikakva razloga da se i našim taksistima ne osigura adekvatan prostor za parking njihovih vozila. Dapače, to je i u interesu naših građana i mi ćemo odmah još u tijeku ovoga tjedna na Trgu dr.Franje Tuđmana obilježiti te prostore, kao što je nekada bilo, riječi su Imotskog gradonačelnika Ante Đuzela.

Najavljeno zahlađenje zahvatilo je i Makarsko primorje gdje puše bura brzinom od šezdesetak, na udare i više od 100 kilometara na sat, a na najvišem biokovskom vrhu Svetom Juri u noći je sa subote na nedjelju, doznaje se od dežurnog tehničara na odašiljaču HRT-a, pao snijeg, a temperatura se spustila na -3 stupnja.

Snijeg na Biokovu nije uobičajen prvih dana listopada, kaže dežurni tehničar Neno Radosavljević. Temperatura na Svetom Juri spustila se na minus tri stupnja Celzija, što je najniža jutrošnja temperatura izmjerena u našoj zemlji.

U sklopu rekonstrukcije državne ceste D-60, dionice Lovreć - Imotski, dana 24. rujna (srijeda) započeti će radovi na rekonstrukciji mosta preko rijeke Vrljike kod Kamenmosta. Za vrijeme radova most će biti zatvorena za sav promet.

Obilazni pravac za teretna vozila i vozila u tranzitu je Lovreć - Studenci - Donji Proložac - Glavina Donja - Imotski .

Zbog uskog grla preko mosta u Prološcu promet će se na toj mikrolokaciji regulirati uz pomoć svjetlosne signalizacije naizmjeničnim propuštanjem vozila iz suprotnih smjerova.

Obilazni pravac za lokalni promet osobnih vozila preko Imotskog polja je: Krivodol - Šumet - Perinuša - Glavina Donja - Imotski i Grubine - Perinuša - Glavina Donja - Imotski.

Predviđeni završetak radova je krajem studenog 2008. godine. Učesnike u prometu molimo za strpljenje i razumijevanje uz poštivanje privremene prometne signalizacije.

Prigodnom svečanošću u Đuzelima nadomak Imotskog, u srijedu navečer otvoren je novoizgrađeni sportski centar koji je dobio ime po legendarnoj Trećoj Imotskoj bojni iz sastava Četvrte gardijske brigade. Sportski centar jedan od trinaest koji se ove godine izgradio na širem području Grada Imotskog novcima iz proračuna grada Imotskog.

Športski centar Treće Imotske bojne svečano je blagoslovio Vinjanski župnik fra Denis Šimunović. U sklopu centra pripadnici Treće bojne otkrili su i spomen ploču svojoj legendarnoj postrojbi.

Vinjani Gornji na sjeveroistočnom dijelu grada Imotskog, koji graniči sa općinom Posušje u susjednoj Bosni i Hercegovini i Vinjani Donji koji se naslanjaju na granicu s BiH kod Gorice, biti će povezani modernom prometnicom koja će se kako nam tvrde u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva ubrzo i naslanjati na novu prometnicu koja će ići od graničnog prijelaza Vinjani Donji preko Imotskog polja, potom brdima u općini Podbablje do čvorišta Zagvozd i dalje na tunel sveti Ilija.

Nova prometnica ići će od Majića te će se granati na dva dijela prema Sliškovićima i Đerecima, te Rebićima u Vinjanima Donjim i potom se spajati na prometnicu Vinujani Donji-tunel sveti Ilija.

Izgradnja ove 4 kilometra duge prometnice koštat će 7 milijuna kuna. Nju financiraju sa 60 posto Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i 40 posto Grad Imotski. Novac je kako doznajemo već osiguran i sa gradnjom se može započeti već tijekom rujna. Na javnom natječaju izabrana je građevinska tvrtka Građevno iz Vrgorca kao izvođač radova.

Zapravo, s izgradnjom ove prometnice spojiti će se najistočniji dio grada Imotskog ,ali i granični prijelaz prema Posušju sa autocestom i tunelom sveti Ilija. Kako su se prema posljednjim informacijama zahuktale i predradnje za izgradnju glavne žile kucavice Imotskog i njemu bliskih općina, a to je prometnica Vinjani Donji-čvorište Zagvozd, očito da su i u Zagrebu shvatili da bi bez ovih prometnica 80 posto pučanstva Imotske krajine, zatim Zapadna Hercegovina, Posušje, mogli ostati odsječeni od autoceste Zagreb-Dubrovnik. I ovako će jedno vrijeme svi navedeni biti u prometnoj izolaciji od autoceste. Poznato je kako će se trasa od Šestanovca do Ravče pustiti u promet do kraja studenog ove godine, a još nije ni donesen projekt spojne ceste od Vinjana Donjih do tunela sveti Ilija.

Od Vrlike do Vrgorca, duž Dalmatinske zagore u dužini od 220 kilometara ovaj vikend održana je biciklistička utrka. Utrka je imala tri etape, a cilj druge i start treće etape bio je u Imotskom. Pobjednik druge i treće etape te ukupni pobjednik je Marko Rajković iz Zagreba koji je ukupno osvojio 2300 eura. Drugi u ukupnom poretku je Jurica Jug koji je pobijedio u prvoj etapi i ukupno osvojio 1100 eura.

Organizator maratona koji će biti tradicionalan je Županijska Turistička zajednica kao i pet Turističkih zajednica Dalmatinske zagore.

Svečanom sjednicom Gradskog vijeća na kojoj su uz brojne goste i uzvanike bili i predsjednik Županijske skupštine i saborski zastupnik Živko Nenadić, župan Ante Sanader, dožupanica Anđelka Vuko, imotski gvardijan fra Zoran Kutleša, u Imotskom je obilježen Dan grada i blagdan nebeske zaštitnice Imotskog i Imotske krajine Gospe od Anđela. U svom obraćanju gostima gradonačelnik Ante Đuzel istaknuo je niz realiziranih investicija u infrastrukturi, školstvu i sportu. Vodovod za Vinjane Gornje realiziran je već 90 posto i realno je očekivati da do kraja godine i taj dio Imotskog dobije pitku vodu. Asfaltirano je više od 120 kilometara lokalnih prometnica, obnovljene su četiri škole, izgrađeno jedanaest igrališta za male sportove.

Župan Ante Sanader vidi Imotski i Imotsku krajinu u jednoj gospodarskoj ekspanziji s obzirom na činjenicu da se gradi tunel sveti Ilija, da je autocesta pred završetkom.

-Imotski i Imotska krajina ima svoj budućnost, a Županija će kao i do sada pomagati u ostvarenju toga, istaknuo je župan Sanader.

Povelju grada Imotskog za ovu godinu dobio je Milivoj Mikulić, državni tajnik u ministarstvu šumarstva, regionalnog razvoja i vodnog gospodarstva za svoj angažman oko projekta prometnice Vinjani Gornji-Vinjani Donji. Zahvalnice za 30 godina rada u novinarstvu i uspješnog sportskog i društvenog djelovanja dobio je Velimir Ćosić, a za humanitarni rad zahvalnicu je dobila i Vedrana Bekavac Šuvar. Kolektivna priznanja dobili su Košarkaški klub Rhea i Taekwondo klub Imotski.

Prije svečane sjednice položeni su vijenci na spomen obilježje na Topani. Također u crkvi svetoga Frane svečanu svetu misu predvodio je fra Rafael Begić, a u poslijepodnevnim satima održana je i tradicionalna procesija ulicama Imotskog. Misno slavlje kod spomen križa predvodio je don Vinko Sanader voditelj svetišta Gospe od otoka u Solinu.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenih prirodnih vrijednosti Splitsko-dalmatinske županije uputila je naputak Turističkoj zajednici Imotski gdje ih obavještava da će ubuduće organizirane grupe turista ili izletnika koji hoće razgledati Modro i Crveno jezero, morati prije potpisati koncesijski ugovor s tom Ustanovom. On u sebi, koliko doznajemo, sadrži i obvezu da svaki posjetitelj koji je u organiziranoj grupi mora za tu posjetu i razgledavanje Ustanovi uplatiti 20 kuna po danu. Dio od toga novca išao bi Ustanovi, a dio bi se putem Turističke zajednice namjenski koristio za uređenje i oplemenjivanje okružja Modrog i Crvenog jezera.

-Mi smo dugo čekali na to jer je to jedini način da se kontrolirano i organizirano vrše posjete ovim prirodnim spomenicima, te na kraju da se i veliki dio novca koji smo zajedno s gradom i Javnom ustanovom uložili u uređenje okružja jezera na jedan način vrati. Mi ćemo zasigurno imati gdje utrošiti ta sredstva jer imamo velike planove oko nastavka uređenja jezera i šetnice prema Crvenom jezeru, riječi su direktora TZ Grada Imotskog Luke Kolovrata.

Na fotografiji: Sada će organizirane grupe turista plaćati razgledavanje Modrog i Crvenog jezera.

Više od dvije tisuće Imoćana okupilo se u subotu navečer na središnjem trgu kod poznatih Imotskih skalina, kako bi dočekali i pozdravili svoju sumještanku Josipu Kusić koja je na nedavno održanom izboru za Mis Hrvatske premoćno osvojila titulu najljepše Hrvatice.

Organizatori dočeka, Grad Imotski, Gradska glazba, Turistička zajednica, Udruga mladih i Radio postaja Imotski imali su vrlo težak zadatak da u svega desetak sati pripreme doček, planiran za sredinu slijedećeg tjedna. Josipa je naime, zbog priprema za izbor mis svijeta jednostavno samo na nekoliko sati došla u rodni Imotski. No i pored toga spontano, od srca dočekali su je uz ovacije, pjesmu i pljesak. Njena Gradska glazba u kojoj je svirala punih petnaest godina defileom je započela spektakl.

Josipa se uz pratnju mladih imotskih djevojaka obučenih u haljine Jezeranskih vila spustila niz kameni vodopad imotskih skalina. Dočekao ju je gradonačelnik Ante Đuzel. Uz suze samozatajna, pametna i lijepa Josipa uspjela je i pored izrazite komunikativnosti kazati:

Uz cvijeće i darove Turističke zajednice, Gradske glazbe, uz najbolji šampanjac poznatog Imoćanina Ante Grabovca, cvijeće i vatromet, Josipa je uzela svoj najdraži instrument, francuski rog i zajedno odsvirala poznati marš «Moj Imotski».

Pjevala je uz pratnju svojih sugrađana, bilo je i suza, pljeska i adrenalina. Jednom riječju nezaboravna večer u Imotskom. Darivali su je Luka Kolovrat u ime Turističke zajednice, Ante Đuzel u ime grada i Ivan Glibota u ime Gradske glazbe. Potom je sjela u stare kočije koje su vukli konji i otišla praćena ovacijama. Uostalom svi su se složili-nije mala stvar imati u svom kamenitom Gradu na gori najljepšu Hrvaticu. A tko zna što će još biti i u Kijevu na izboru za mis svijeta?

Od kada je ugledala svjetlo dana, 10. siječnja 2001. pa do danas imotski.hr stranicu posjetilo je 500.000 posjetitelja. Posjećenost stranici stalno raste, pa smo od stotinjak posjetitelja dnevno koliko je bilo prve godine došli do prosjeka od 300 posjeta dnevno. Uostalom, mi našu statistiku nikada nismo krili. Trenutno intenzivno radimo na redizajnu stranice i prelazak na joomla sučelje, pa će vrlo brzo stranica biti ljepša, tehnički suvremenija i s mnogim video sadržajima.

U HTV- ovom studiju Anton Marti održao se Izbor za Miss i Mistera Hrvatske za 2008. godinu, a za Miss proglašena je Imoćanka Josipa Kusić.

Novopečena Miss Hrvatske na poklon je između ostalog dobila Chervolet Aveo. Mnogobrojnim čestitkama pridružuje se i imotski.hr .

U organizaciji Crvenog križa Imotski organizirana je još jedna akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Akciji se odazvalo pedeset darivatelja krvi i to: Stipica Jonjić, Tomislav Todorić, Vjekoslav Žužul, Stipe Đuzel, Ivan Ujević, Stanko Budimir, Tomislav Ujević, Vinko Ljubičić, Ivica Pirić, Ljubomir Žužul, Anđelika Bilić Pavlinović, Mario Čagalj, Petar Sabljić, Mislav Grabovac, Milan Barbić, Luka Kolovrat, Ante Puljiz, Mila Đuzel, Blago Alerić, Boženka Milas, Ante Ćapin, Damir Ivkošić, Predrag Čiča, Lujo Knezović, Jurica Gaće, Mate Milas, Robert Nenadić, Ivica Garac, Mijo Ivanko, Krešimir Čujić, Zdravko Tolić, Petar Mustapić, Ivica Rebić, Nikola Dragun, Ante Milas, Nikola Perkušić, Petar Ujević, Zvonko Todorić, Stipica Odak, Željko Tomić, Ivica Strinić, Milan Šabić, Ivanka Šabić, Draženka Jukić, Ivan Blažević, Darko Vrljić, Davor Bilopavlović, Zlatko Lubina, Ante Karin.

U povodu blagdana svetoga Ante zaštitnika župe Vinjani Gornji u četvrtak navečer u zaseoku Lončari održana je velika svečanost. Tom prigodom otvorena je novoobnovljena područna škola Lončari, izgrađena još davne 1932.godine. Sredinom pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u njoj je bilo i više od 100 učenika. Danas, nažalost svega sedam. Upravo je i intencija grada Imotskog koji je u njenu obnovu, kao i u obnovu susjedne škole u Kukavicama uložio pet milijuna kuna iz vlastitog proračuna, bila da se učenici koji sada nastavu pohađaju u Imotskom vrate u klupe škole Lončari. Stara zgrada jedna od najljepših kamenih zdanja u Dalmatinskoj zagori, sada ima svu modernu infrastrukturu za odvijanje nastave koja priliči hrvatskim učenicima 21.stoljeća. Osim nekoliko učionica opremljenih svim sadržajima, ima i polivalentnu dvoranu za male sportove i kulturno zabavne priredbe.

Novu školu otvorili su zajednički jedina učiteljica Ana Lovrić, ravnatelj Središnje osnovne škole Stjepan Radić u Imotskom Miro Vilenica, gradonačelnik Ante Đuzel i Boro Lončar, jedan od stare generacije učenika škole.

Prije ove svečanosti u okružju škole Lončari otvoren je i moderni sportsko rekreacijski centar, koji je dobio ime po junaku Domovinskog rata Mati Jurošu, također učeniku škole. Mate je poginuo na Južnom bojištu. Tom prigodom otkriveno je i spomen obilježje ovom junaku.

-S puno emocija proživljavam i ja i moji sumještani ovaj nezaboravni događaj u našem malom zaseoku. Eto doživjeli smo obnovu naše škole, kroz koju se prošle generacije i generacije mojih Juroša, Lončara, Tomasovića, Đuzela i još mnogih učenika iz Zapadnih Vinjana. Mnogi od njih danas su vrhunski stručnjaci, visokoobrazovani ljudi. Ostaje, dakle poziv mladim roditeljima da se vraćaju u ova mala mjesta, i svoju djecu dovedu u ovu školu. Sada oni imaju sve uvjete za školovanje kao i djeca iz Zagreba, Splita. No, ovdje imaju mir,čisto okružje, sigurnost, izjavio je pun emocija profesor u mirovini Ivan Juroš.

-Već za dvadesetak dana otvaramo i novoobnovljenu školu u susjednom zaseoku Kukavice. Zajedno s obnovom te škole, škole Lončari i Osnovne glazbene škole u Imotskom, sami smo iz proračuna izdvojili više od pet milijuna kuna. Županija nam je obećala pomoći, no tu pomoć još nismo osjetili. No, mi idemo dalje u stvaranju preduvjeta da povratimo život u napuštena brdska područja grada Imotskog, izjavio je gradonačelnik Ante Đuzel.

Odgovor uglednom konzervatoru Jošku Belamariću povodom članka „O Zagori pišem s poštovanjem“, „Spektar“ od 27.05.2008.

Uvažavajući nesumnjivi profesionalni ugled gospodina Belamarića, moram odgovoriti na njegov članak, kako zbog istinitosti, tako i zbog duga prema gradu u kojemu živim. Budući da s pažnjom pratim sve što se o Imotskome tiska, malo toga mi promakne; pa tako, iz pozicije konzumenta, uzimam si za pravo reagirati na propuste, pogreške i promašaje.Nastojati ću komentarima slijediti tekst gospodina Belamarića od 27.05.

Unatoč činjenici da je grafički dizajn „Kulturno-povijesnog vodiča Zagore“ potpisao Mario Brzić, ostajem pri tvrdnji da je knjižica loše napravljena, da nije postigla svrhu, i da se turisti po njoj ne mogu snaći. (NB:Brošura se u Imotskome počela distribuirati kada se otvorio punkt s kojega je to bilo moguće učiniti.) Što se tiče općenite primjedbe, podsjećam da je turizam grana privrede o kojoj se uči, pa dopustite, struka bi trebala biti meritorna za sadržaj i za grafički izgled turističkih vodiča i ostalih tiskovina koje nose taj pridjev, jer bi poruke i informacije trebale sadržajno i grafički izgledati drugačije.

O Tinu čini se, treba uporno ponavljati notornu istinu da je njegovo književno djelo ne samo imotsko i vrgoračko, nego nacionalno i univerzalno kulturno dobro. No ovdje je riječ o fotografiji spomenika Tinu Ujeviću, koji je zajedno s postamentom, prvom patom mletačkih skalina i dvije stare kuće u pozadini, iz centra Imotskoga izmješten u Vrgorac. Dalje, na dvije polovice od ukupno četiri „imotske stranice“ zelene se žitna polja, pa nalazimo još i polovicu grma kadulje, poljsko cvijeće (moguće endemsko?), i zamislite, čak i jedno tele. Na opće čuđenje Imoćana, ni u naznakama nema Modrog jezera koje je „trade mark“ grada i regije, a u koje se zaklinje izdavač (Turistička zajednica naše županije). Nije, pretpostavljam, ostalo više mjesta. Toliko o dizajnu!

Što se tiče Belamarićevog repliciranja o gangi, imam za reći slijedeće: U Imotsko-bekijskom polju (smatraju stručnjaci) nastala je i opstala ganga, za razliku od rere ili ojkanja u drugim regijama Zagore. Novija istraživanja drže da je ganga (vjerojatno) nastala oko gusala tj. slušajući guslare ljudi su glasom oponašali zvuk gusala. Struka također smatra da je (moguće) nastala na temeljima putničkog pjevanja ili kantanja Gospinoga plača, neki čak drže da je (možda) izrasla iz još starijih ilirskih korijena; no, o tome nema konačnih dokaza. Izvjesno je, međutim, da je ganga novijeg nastanka, i koliko pamćenje seže, pjeva se - ganga. Ako se sporadično i „zaojkalo“, to ovdje nije zaživjelo. Ganga kakvu poznajemo jest arhaično petoglasje pomaknutog takta, i muzikolozi su o tome rekli svoje.

O Dr fra Ivanu Glibotiću i Mladenu Vukoviću sve najbolje! No dodajem: Dr fra Ivan Glibotić je na Conservatorio Santa Cecilia u Rimu diplomirao studij kompozicije opsežnim redom „Fuga na zadanu temu“, a potom obranio doktorat (1934.) iz gregorijanskog korala „De cantu „Alleluia“ in partibus antiquioribus“ – sve zapaženi radovi na talijanskom jeziku. Naknadno je doktorirao i teologiju. Skladao je (među ostalim i jednu izvrsnu misu), te se cijeli život, s pozicije svog zvanja i obrazovanja, bavio sakralnom glazbom. Teško je i zamisliti da bi se jedan svećenik, s klasičnim obrazovanjem i dva doktorata, sustavno bavio etno-glazbom. Poznat je njegov napis o slivanjskoj gangi, ali on se ne odnosi na ukupnost teritorija Imotske krajine nego na specifičnu lokalnu pojavu. No, u ovoj bih se temi radije oslonila na temeljitija etno-muzikološka istraživanja autora kao npr. Akademika Prof dr. Jerka Bezića, dr Stjepana Sremca, Mr sc.Joška Ćalete, Jakše Primorca, Ivana Ivančana-oca itd. Ganga je tema čije se podrijetlo još istražuje, o kojoj nije rečena zadnja riječ, pa to prepustimo struci i literaturi ozbiljnijoj od vodiča po Zagori. Zaključimo da se u Imotskoj krajini ne ojka, nego još uvijek ganga ili gangi. S veseljem i svemu unatoč!

I da rezimiram temu vodiča: „ojkanje, Vlasi, telad…. „ kojemu bi to turistu što sat-dva svoga života provede u Imotskome, takvo što bilo važno!

Konačno evo pojašnjenja za moju tvrdnju o pogreškama koje se, kad je Imotski u pitanju, već nekoliko puta pojavljuju uz ime gospodina Belamarića.

Iako zahvalna za izložbu „Zagora“ na koju sam, kao i mnogi drugi hodočastila, vidjela sam upečatljivi (da ne kažem prostorno veliki) eksponat s pogrešnom legendom tj. stilski tinel pokojne braće (i sestre) Tripalo koji mi je do u detalje poznat iz njihove kuće na staroj imotskoj Pjaci (danas u Zavičajnom muzeju u Imotskome), atribuiran je obitelji Tripalo u - Sinju. Izložba se već bližila kraju, no legenda pod izloškom nije bila ispravljena.

U istoimenoj monografiji koja prati izložbu, ispod „imotskih“ fotografija, ima dvojbenih legendi i pogrešno potpisanih fotografija (žena s vunom iz Lovreća smještena u Runoviće), pa jedna sasvim pogrešna: ispod fotografije na kojoj gospođe iz starih imotskih obitelji u dvorištu Doma časnih sestara (danas Glazbena škola fra Ivan Glibotić) dijele obrok koji su donirale siromašnoj djeci, izrijekom piše: „Posjet splitskih dobrotvorki zagorskim siročićima“. Nije zapisano a ni zapamćeno da su splitske gospođe imotskoj sirotinji ikad išta darovale, a ponajmanje došle „među Vlahe“ s nekom humanitarnom misijom.

Nadalje, u vrlo hvaljenoj stručnoj publikaciji „Pouke baštine“ koju također potpisuje gospodin Belamarić, jedna od poznatih starih imotskih kuća, danas dvori don Ivana Turića (prethodno vlasništvo talijanskih naseljenika Colombani), u punoj ljepoti i rasponu majstorski klesanog južnog pročelja, atribuirana je – u Hrvace. Da bude gore, sliku i legendu je na naslovnici separata prenio jedan visokotiražni zagrebački dnevni list. Dakako da sam se oglasila uredništvu, pa su učinili što im je bila obveza prema Zakonu o tisku.

Uvažavajući visoki položaj koji gospodin Belamarić uživa u renomiranoj državnoj instituciji, kada je o Imotskom riječ (a ovdje je samo o tome riječ), moram ustvrditi da se, u najmanju ruku radi o opasnom nemaru, iako je neobjašnjivo zašto se pogreške potkradaju uvijek kada se radi o subjektu “srca moga“. Kako se mnogi autori pozivaju na prethodno objavljenu literaturu, pogreške i šteta se, nažalost, vremenom multipliciraju i postaju nemjerljive.

Ja molim, a i mnoge bi Imoćane zadovoljilo, da nas se prestane rehabilitirati stvaranjem novih zabluda.

U petak, 30. svibnja s početkom u 20 sati u dvorani Pučkog učilišta održati će se projekcija filma "Moj slučaj" o životu našeg sugrađanina Vlade Gotovca. Projekciji će nazočiti Simona Gotovac i redatelj filma Bogdan Žižić. Projekciju organizira novoutemeljena udruga "Prijatelji Vlade Gotovca" iz Imotskog.

Radnici i stručnjaci Zagrebačke Hidroelektre -vniskogradnje u utorak su svojim bušilicama i ostalim uređajima doprli do 300 metara u utrobu planine Biokovo, bušeći 4,2 kilometra dug tunel prema Bastu u Makarskom primorju.

-Radovi na proboju tunela teku prema planu. Prvih tristo metara probili smo bez velikih tehničkih problema upravo zahvaljujući i čvrstoći Bikovskog masiva. Nastavljamo dalje i za sada nema nikakvih tehničkih ili nekih drugih problema koji bi nas na bilo koji način usporili u radovima. Također uskoro očekujemo i aktiviranje radova na južnom portalu tunela kod mjesta Bast, pa će se tunel probijati s dvije strane, riječi su glavnog inženjera Hrvatskih autocesta Darka Šošića.

Paralelno s probojem tunela Sveti Ilija uskoro kreću i intenzivni radovi na proboju paralelne takozvane servisne cijevi. Cijeli otpadni materijal iz tunela odvozi se na gradilište i buduće spojne prometnice čvorište Zagvozd na autocesti Šestanovac-Ravča –tunel Sveti Ilija.

Na fotografiji: Radnici Hidroelektre-niskogradnje doprli do 300 metara u utrobu Biokova.

U subotu, 26. travnja 2008. god. održana je izborna skupština Županijskog vijeća HSLS-a Splitsko-dalmatinske županije na kojoj je izabrano novo vodstvo Vijeća.

Skupštinu su pozdravili predsjednica HSLS-a i potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič i potpredsjednik Stanko Zrilić, te predstavnici ostalih pralamentranih stranaka. Na Skupštini je za predsjednika izabran Luka Kolovrat, a potpredsjednike Siniša Srzić, Goran Kursar, Josip Hržić, Zdeslav Benzon, Ante Giljan i Branko Radačić.

Rizničar je postao Tonći Blažević, a tajnik Snježan Šentija.

Novoizabrani predsjednik Luka Kolovrat najavio je aktiviranje ugašenih, ali i osnivanje tri nova ogranka u iduća dva mjeseca. «U našoj županiji postoji veliki potencijal i prostor za nastavak rasta HSLS-a, što je bilo evidentno i po broju nazočnih izaslanika, ali i kandidata za pojedina tijela i dužnosti. Nadamo se da ćemo svojim ozbiljnim i kvalitetnim radom vratiti povjerenje građana Splitsko-dalmatinske županije i tako ponovno biti jedna od najznačajnijih stranaka na ovom prostoru», kazao je Kolovrat.

Došla je u Zagreb upisati ekonomiju, no stjecajem okolnosti odgodila je to za ovu jesen. Zaposlila u stomatološkoj ordinaciji Imoćanina dr. Roberta Šalinovića, i odjednom iznenadila sve, roditelje, prijatelje i cijeli rodni Imotski. Tiha, mirna, radišna i nadasve lijepa Josipa Kusić postala je mis Zagreba. Uvjerljivo joj je petnaestočlani ocjenjivački sud dodijelio čistu peticu za izgled, stas, komunikativnost. Ljepota Imotskog i Dalmatinske zagore provrela je u kultnoj Gradskoj kavani na Trgu Bana Jelačića. Preko noći postala je zvijezda. Trče za njom novinari, modni kreatori, zovu je na manekenske piste, predviđaju joj čak i sigurnu pobjedu na izboru za najljepšu Hrvaticu. A ona stabilna i čvrsta, kao da se ništa nije dogodilo.

-Pa je, ja sam Josipa Kusić. Istina i mis Zagreba i to mi godi. Na nagovor moje prijateljice odlučila sam se prijaviti na taj izbor. Čista zezancija, mislila sam, tek da vidim taj gradski glamur. Izgubiti nisam imala ništa, ionako moram upisati i završiti ekonomiju. Tko bi tati Darku i mami Ankici došao na oči. A i inače, kako bi sebi mogla kazati- Josipa, pa ti nemaš diplomu. Svaka čast misici Josipi, svaka čast možda sutra i nekoj poznatoj manekenskoj zvijezdi, ali Josipa ide po ono za što je i došla u Zagreb. Ma, uopće i ne zamjeram onima iz Zagreba što nisu mogli progutati da im Imoćanka pobjedi njihove gospođice. Poručujem im da smo mi svi pozvani na zajedništvo u ovoj našoj divnoj domovini, da je moj uspjeh i njihov, i da bi se i ja radovala da je bilo koja od nas na pisti u Gradskoj kavani osvojila ovu titulu, u jednom dahu nam reče mlada i lijepa Josipa, kada smo je zamolili za ovaj razgovor.

Ja sam bila i ostala Imoćanka, Imotski je moj najdraži grad, a silno volim i Zagreb i smatram ga također svojim gradom, veli.

-Ni ja ni suprug Darko baš nismo bili za to da se prijavi za taj izbor. Znadete, ona je otišla studirat, učiti, ali eto popustili smo, jer znamo čvrstoću karaktera naše Josipe, veli majka Ankica.

-U Imotskom, a posebno u Hrvatskom puhačkom orkestru Gradskoj glazbi, Josipin izbor primili su s oduševljenjem.

-Znali smo da je naša Josipa lipotica, ali pošto u Imotskom ima silno puno lipih cura, nismo puno na to ni mislili. No sada vidimo da je Josipa naš najlipši cvit iz pitara, veli nam prof.Ivan Glibota kapelnik Imotske glazbe, gdje je Josipa godinama svirala rog u orkestru. S glazbom je prošla pola Europe, osvajala bezbrojne nagrade. Odlično svira klavir, gitaru, pjeva.

-Ma imala je i od čega biti lijepa, komentari su u njenom rodnom gradu. Da je samo jednom dnevno bila na Modrom jezeru i upijala njegovu ljepotu, dovoljno joj je. A Josipa koja žive u neposrednoj blizini Modrog jezera, kako i sama kaže u svoj predivni izgled unijela je i dio ljepote Imotskog prirodnog bisera. Stoga i ne čudi da je već u Imotskom nazivaju i najljepšom vilom njihovog Modrog jezera.

Trinaestog travnja 1944. godine Savezničke zračne snage sa baza na Siciliji krenule su svakodnevno u bombardiranje ciljeva u Njemačkoj. U jednom takvom zračnom naletu, kada se eskadrila vraćala sa zadatka, njemačka protuzračna obrana, stacionirana na predjelu Glavine Donje kod Imotskog, uspjela je pogoditi tri američka bombardera. Jedan od njih u plamenu se srušio u grotlo Imotskog Crvenog jezera, drugi je pao na sjeverozapadne strme litice jezera, a treći se oštećen prizemljio na predjelu Gornjeg Prološca. Mnogi Imoćani krenuli su tada prema Crvenom jezeru i počeli spašavati pilote i posadu.

-Da dobro se spominjem toga dana priča nam Sveto Dunda profesor u mirovini, koji je tada s još nekolicinom dječaka krenuo prema Crvenom jezeru kada je njemačka protuavionska paljba pogodila tri leteće američke tvrđava. Jedan avion je odmah u plamenu sa cijelom posadom pao u Crveno jezero. Drugi je oštećen pao na sam rub jezera i jedan njegov dio je ostao na hridinama, a drugi se sunovratio u jezero. Pet članova posade uspjelo se spustiti padobranima u polje gdje su ih zarobili Nijemci, a jednom pilotu se zapalio padobran i poginuo je na samom rubu jezera. Nas djecu rastjerali su tadašnji vojnici koji su odmah pristigli, sjeća se prof. Sveto Dunda.

Još godinama su Imoćani sakupljali po obroncima jezera ostatke aviona, a po Modrom jezeru i dan danas plovi mala lađa napravljena od dijela velikog rezervoara za gorivo Američke leteće tvrđave. Inače, imotski povjesničar i književnik prof. Krunoslav Zujić detaljno je u jednoj svojoj knjizi opisao cijeli tijek događanja s američkim bombarderima koji su pogođeni 1944.godine.

I sada ono najvažnije. Jednog od preživjelih pilota Amerikanca Roberta Nellsona prije nekoliko godina u Americi je pronašao Imoćanin Hrabri Rajić. Obavio je s njim razgovor o cijeloj drami nad Imotskim 1944.odine. Prije dvije godine Nellson je umro. Potom Turistička zajednica grada Imotskog kontaktira Američko veleposlanstvo u Zagrebu dajući im detaljan opis događaja i predlažu otkrivanje spomen ploče poginulim Američkim pilotima i članovima posade. Delegacija američkog veleposlanstva prošle godine posjetila je Imotski te nakon razgovora s predstavnicima Turističke zajednice cijeli materijal proslijedili u SAD. I konačno, danas, 12. travnja u Imotski stiže pukovnik Američkih vojnih snaga Corry Damm i njegov suradnik Oleg Borukhin iz Odjela za nestale vojnike u drugom svjetskom ratu. Oni su cijeli dan u pratnji Luke Kolovrata, direktora TZ Imotski i Marka Peršena obilazili lokacije pada aviona, uspoređivali serijske brojeve s pronađene avionske strojnice i razgovarali s preživjelim svjedocima tog događaja iz 1944. godine i to: Bosiljkom Delić, Svetom Dundom, Ratkom Borićem i Franom Franceschim.

Nakon povratka u SAD usporediti će sve podatke s ovima otkrivenim na terenu te će predložiti svojoj Vladi konkretiziranje ideje TZ Imotski o postavljanju spomen ploče američkim avijatičarima.