Imotski skalini

Skalinada, skalinada, tu se penje, tu se pada,

Tu je sudba, tu je nada, skalinada.........

     Ove riječi popularne Runjićeve pjesme, baš kao da su namjenjene Imotskom. Grad na gori, mediteranski kameni gradić prebačen iza Biokova, uistinu je svojom kamenom arhitekturom nalik mnogim primorskim gradićima. No, Imotski jeste i specifičan u tom kamenom okružju, upravo zbog svojih brojnih skalina. Vjekovima su se u ovom gradu gradili skalini kako bi premošćivali uzvisine, olakšavali ljudima silaske niz strmine brežuljka na kojem se isprsio ponos Imotske krajine. I oduvijek su se gradili od kamena. Na tisuće njih, zapravo i broja im se ne zna. Na njima je bilo i padova i uzdizanja, oni su bili u neku ruku sudbinom imotskog čovjeka, u svojoj kamenoj duši skrivaju cijelu jednu povijest ovoga grada i njegova čovjeka. Svjedoci su bili jesu i danas, odlazaka svojih imoćana u vječnost, radovali su se rađanju novoga naraštaja, na njima se ljubilo, grlilo, plakalo, plesalo, jelo i pilo, jednom riječju oni su dnevni boravak Imoćana.

     Pokušali smo ovom malom galerijom fotografija te imotske kamene sudbe, pokazati ih same, bez ljudi, ostaviti ih Vašim pogledima da ih promatrate, pa da se sjetite možda kojima ste više koračali, razmišljali, žurili..

     Za sada smo ih fotografirali sve onako uzbrdo, prema gore, da Vas malo umorimo, a nekom drugom prilikom ostatak tih imotskih simbola fotografirat ćemo nizbrdo, da Vam olakšamo poglede. Ovdje donosimo i stare nazive ulica i skalina kako su ih nekada davno zvali imoćani.

Skalini kod Malića kuće

foto: Z. Olujić